Pročitali smo knjigu Zorana Žmirića, Pacijent iz sobe 19. Ova knjiga je bila finalist t-portalove književne nagrade za roman godine, a našu recenziju Pacijenta iz sobe 19 pročitajte u članku.

Autor: Zoran Žmirić

Izdavač: Hena Com – 2018.

Facebook: Pročitala Dubravka Š.

Zoran Žmirić hrvatski je književnik rođen u Rijeci 1969. Objavio je više romana od kojih su Blockbuster (2009.) te Putovanje desnom hemisferom (2011.) bili finalisti VBZ-ove nagrade za najbolji neobjavljeni rukopis. Roman Blockbuster tijekom 2010. i 2011. dobio je nekoliko uglednih književnih nagrada. Književnik je pobjednik natječaja za superkratku priču CeKaPe (2013.) te finalist Međunarodnog natječaja “Vranac” za najbolju kratku priču književnog festivala Odakle zovem (2016.).

Roman Pacijent iz sobe 19 monolog je Vanje Kovačevića rođenog 19.11.1972. kojem se broj 19 provlači kroz život . Na devetnaesti rođendan sudjelovao je u svojoj prvoj akciji u Domovinskom ratu, ta akcija obilježena je brojem 19, mnogo toga što mu se kasnije događalo dogodilo se 19. u mjesecu ili je na neki način povezano s brojem 19.

Vanja je bio običan dečko iz susjedstva koji je u rat krenuo s pjesmom obožavane grupe Sisters of Mercy u mislima i koji svoj monolog pred bolničkim psihijatrom završava stihovima njihove pjesme. On se sjeća svog djetinjstva i mladosti do stupanja u rat, sjeća se ratnog puta i poratnih godina s više ili manje sjete pa čak i humora. U bolnici je završio u dobi od 44 godine nakon strašnog samoozljeđivanja, sakaćenja koje je i vapaj za pomoć i obračun sa samim sobom.

Ovo nije još jedan roman o braniteljima i Domovinskom ratu, za mene je to manifest nas, šutljive većine – građana i bivših branitelja koji žele natrag svoje živote, koji žele imati budućnost.

Iz romana bih mogla izdvojiti niz citata, gotovo aforizama od kojih neki gađaju ravno u srce.

“Ja sam u rat išao kako bih branio zemlju, oni su u rat išli kako bi ubijali ljude.”

“Cijeli život su mi nešto birali i nametali i time me pretvorili u skup svojih očekivanja. A što je s mojim očekivanjima?”

“Magla smanjuje gadljivost u unutrašnjosti….Vrijeme tijekom dana, pretužno vedro.” (ovaj citat mogao bi biti senryu, šaljivi haiku)

“I jedni i drugi (političari) služe istog Boga – novac.”

Razmišljam kako da proslijedim na čitanje roman suprugu, bivšem branitelju koji se ponovno rodio 13.12.1991., koji je o “rođenju” pričao manje no što stane na pola stranice romana, kojemu je jedina ostvarena beneficija uključenje 15 % cijene stana u kredit. On čak nije nekoga ubio, bio je do zuba naoružan neispravnom puškom M-48, dva dana prije akcije Zagreb je brujao, brigada pojma nije imala.

Pacijent iz sobe 19 je roman koji treba podijeliti svim pismenim stanovnicima Hrvatske uključujući i one ispod 12 godina – ti su se krvi ionako nagledali u video-igrama. Ne smiju nam se ponoviti Vanje, ne možemo stalno po navici i dresuri šutjeti, zaslužili smo bolje, zaslužili smo ono za što su se mnogi Vanje borili.

O NASLOVNICI:
Iskreno, na zaslonu mobitela, putem kojeg sam povezana sa svijetom, naslovnica izgleda zastrašujuće, jezivo, odbojno. Nisam generacija Sisters of Mercy, zapela sam na Zeppelinima, možda sam nešto slušala ali nisam znala da su to oni pa sam pitala što kaže google. I vidi čuda – počeli mi ispadati jednaki takvi crteži, očito logo Sisters of Mercy. Kad se crtež bolje razgleda uočit će se listanje dijelova glave, baš onako kako je Vanja ogolio dušu pred psihijatrom. Ili možda pranje mozga?

O NASLOVNICI – UPDATE iz pera Zorana Žmirića kojemu zahvaljujem.

Citat:

” Par detalja… naslovnica nije logotip benda Sisters of Mercy već naslovnica knjige “Anatomija ljudskog tijela” autora Henryja Graya iz 1858. koja se smatra prvom medicinskom enciklopedijom, a liječnici je drže svojom svetom knjigom. Naslovnica prikazuje kako se vrši obdukcija lubanje. Sisters of Mercy su istu naslovnicu stilizirali i iskoristili za svoj logotip, pa sam to isto učinio i ja. Ja volim dualizme, volim kad tekst ili slika ima dvojaku poruku pa sam to iskoristio i tu. Istovremeno naslovnica podsjeća na Sisters of Mercy kao i na medicinski termin obdukcije. “

O PSIHIJATRIMA:
Književniče moj, znam da je ovo monolog iz umjetničkih potreba, ali nema psihijatra u državnoj ustanovi koji će pacijenta saslušati više no što je potrebno da se na glas pročita stranica romana. Sat vremena slušaju psihijatri privatnici pod uvjetom da im se kešira 300 kn.
Zoran Zmirić objasnio mi je kako je psihijatar fiktivan u liku pjevača grupe Sisters of Mercy.

Hvala Tamari Štiglić-Vodopić (blog i fb stranica Gledam Čitam Slušam) što mi je preporučila ovaj roman. Primjećujem kako u posljednje vrijeme i hrvatski književnici imaju što za reći i znaju to staviti na papir.

Roman Pacijent iz sobe 19 bio je finalist t-portalove književne nagrade za roman godine, ali na razočaranje mnogih nagradu nije dobio.