Pročitali smo knjigu od Rachel Cusk, Oris. Našu recenziju knjige Oris pročitajte u članku.

Autor: Rachel Cusk

Izdavač: Vuković&Runjić Zagreb, srpanj 2019.

Facebook: Pročitala Dubravka Š.

Britanska književnica Rachel Cusk, rođena u Kanadi 1967., napisala je niz hvaljenih romana. Među ranim joj se radovima ističu “Saving Agnes” (Nagrada Whitbread za debitantski roman 1993.), “The Country Life” (Nagrada Somerset Maugham) i provokativni “Arlington Park”, koji je 2007. godine konkurirao za nagradu Orange, a naklada Vuković & Runjić u hrvatskom prijevodu objavila da je 2008. godine. Autorica je kontroverznih ogleda o majčinstvu “A Life’s Work” i raspadu braka “Aftermath”. Godine 2003. časopis Granta uvrstio ju je u svoj izbor najboljih mladih britanskih romanopisaca. U Hrvatskoj je upravo objavljen prvi dio formalno i tekstualno inovativne The Outline Trilogy – Outline /kod nas Oris/ (Vuković&Runjić, 2019.), ostali dijelovi su Transit te Kudos (u Hrvatskoj Tranzit te Lovorike), koju je svjetska je kritika pozdravila kao jedan od ključnih događaja u pripovjednoj prozi prvih desetljeća 21. stoljeća. (djelomično preuzeto s web stranice Moderna vremena)

  • Facebook
  • Twitter
  • Gmail

Za početak zbunio me prijevod naslova romana i naravno išla sam težim putem, tražila sam što je to „oris“.

Latinska definicija za: os, oris

Imenica

Značenje:

  1. lice
  2. usta, govor, izražavanje
  3. izgovor

Latin dictionary-net http://www.latin-dictionary.net/definition/28966/os-oris

Ali ne bi to bilo tako, jer

CITAT

Drugim riječima, opisivao je što ona nije: u vlastitoj je naravi svemu što je rekao o sebi našla odgovarajući negative. Taj joj je antiopis, u nedostatku boljeg izraza, svojevrsnom obrnutom ekspozicijom jasno razlučio jednu stvar: dok je govorio, počela je nazirati sebe kao oblik, oris kojem su svi okolni detalji iscrtani dok sam oblik ostaje prazan. No taj joj je oblik, iako mu je sadržaj ostao nepoznat, prvi put nakon incidenta dao naslutiti tko je ona dana.

Dakle, vrlo jednostavno, oris je ocrt (kao pojam u križaljci), ali mislim da i moja prvotna pretpostavka prijevoda naslova ima smisla jer likovi u romanu razgovaraju, izražavaju se o sebi, ponekad jedni o drugima.

Faye avionom putuje u Atenu kako bi održala tečaj kreativnog pisanja, iza nje je težak životni  period ali sve što o njoj u romanu saznajemo uglavnom je posredno, ona je pripovjedač ali pripovjedač koji priča o ljudima koje je susrela tijekom ta tri tjedna, ona koja priča o tuđim životima i razmišljanjima pa tek tu i tamo otkrije ponešto o sebi.

Roman je podijeljen u deset poglavlja, svako je gotovo zaokružena priča posvećena jednoj ili više osoba s kojima Faye provodi vrijeme u Ateni, njihove životne priče su zamršene, a Faye u nekima pronalazi sebe ili se čudi postupcima za koje ti ljudi misle da su logični i opravdani.

CITATI:

…brak je, između ostaloga, sustav vjerovanja, priča, a iako se očituje u posve konkretnim stvarima, pobuda koja ga pogoni u konačnici ostaje zagonetna. Stvaran je na kraju bio baš gubitak kuće, koja se prometnula u geografsku lokaciju stvari kojih više nema i valjda je predstavljala nadu da bi se jednog dana mogle vratiti.

Ryan je iz sveg toga naučio da ti se vlastiti neuspjesi redovito vraćaju, dok u uspjehe uvijek moraš iznova sam sebe uvjeravati.

Uspjeh kao da te udalji od onoga što ti je poznato, dok te neuspjeh na to osudi.

Kad gledam obitelj u čamcu, vidim sliku nešto čega nema. Ti ljudi žive u svom trenutku, a iako ga vidim, ja se u taj trenutak ne mogu vratiti, kao što ne mogu ni prehodati vodu koja nas razdvaja. A koji je od ta dva načina življenja stvarniji – kad živiš u trenutku, ili kad živiš izvan njega?

Katkad mi se čini da je život niz kazni za takve trenutke nesvjesnosti, da si sudbinu gradimo onim što ne primjećujemo ili s čim ne suosjećamo; naime, ono što ne znaš i ne potrudiš se shvatiti postat će baš ono čija će ti  se spoznaja silom nametnuti.

Zanimljivo je kako ljudima bude stalo da učiniš nešto što sami ni u snu ne bi učinili, kako te oduševljeno tjeraju u vlastitu propast: čak i oni najmekšeg srca, oni s najviše ljubavi, malokad istinski misle na tvoje interese jer te obično savjetuju iz okvira sigurnije i ograničenijeg života, gdje bijeg nije stvarnost, nego samo nešto o čemu katkad sanjaju.

Uzroke događaja cijeli život možeš tražiti u vlastitim greškama.

Ovo je roman koji već tijekom čitanja navodi na razmišljanje gdje smo mi u svojim životima, nakon što sam zatvorila zadnju stranicu imala sam osjećaj kao da sam u dnevnoj bolnici psihijatrijske bolnice u kojoj svatko iznosi svoju životnu priču različitu od ostalih, ali svi prisutni imaju aha doživljaj, jer su barem djelić toga ipak sami iskusili. Nakon priče svatko si misli svoje, od onoga “i zbog čega taj radi dramu” do “ovo je strašno, moji problem su nevažni, od čega ja radim dramu”. Uvijek postoji i ekipa koja svoje probleme doživljava kao slamku spasa, koja uživa u njima i zapravo ih se ne želi odreći, kao i oni koji uopće nisu u stanju spoznati svoje propuste, ma u čemu je problem, nije u njima, a oni trpe.

Unatoč nedostatku nekog dramatičnog zapleta i radnje Oris nije suhoparan i dosadan roman, jedva čekam nastavke trilogije. Pokušajte popuniti svoje orise, bit će zanimljivo, a mi ćemo ovu knjigu svrstati na sami vrh naše liste najboljih knjiga.