Pročitali smo knjigu koju je napisala Sarah Pinborough, Ne vjeruj svojim očima. Našu recenziju knjige Ne vjeruj svojim očima pročitajte u članku.

Autor: Sarah Pinborough

Izdavač: Egmont d.o.o., 2017.

IG: @tonkicapalonkicacitalica

GRhttps://www.goodreads.com/user/show/21285672-tonkica

Kada samohrana majka Louise, zaglavljena u suhoparnoj kolotečini života upozna zanimljivog i šarmantnog muškarca, život joj postaje puno zanimljiviji. Nije znala da će od zanimljivog prijeći u kaotični, kada dozna da joj je to novi, inače sretno oženjen šef. A da čitava stvar bude bolja, njezina novostečena prijateljica Adele mu je supruga! Previše nesvakidašnjih događaja u malo vremena nije ono što je Louise htjela. No, našla se u trokutu s ljudima koji su joj dragi i želi iz toga izvući najbolje za sebe, ali i za njih. Koliko tajne utječu na odnose između ljudi, gdje ih vode i koliko su pametan izbor, svatko će za sebe najbolje znati. Ova priča će nam pokazati da ni najmaštovitije ideje neće biti u razini onoga što nas ovdje čeka.

S obzirom da su svi pričali o završetku ovog romana i imali podijeljene utiske (ili ih je oduševilo ili su se skroz razočarali), morala sam i ja provjeriti o čemu se tu radi. Čitajući, non stop sam imala uključene vijuge i pokušavala dokučiti što, kako i zašto. Neću ići u detalje, jer ovo čovjek mora sam doživjeti, no sinulo mi je oba puta što se dešava. Istina je da se to desilo samo par stranica prije nego je bilo izrečeno, ali ipak se računa. Prije tih trenutaka – pred kraj knjige, nema šanse da se nasluti išta od onoga što nas čeka u finišu! Ne znam što reći, osim da sam izreagirala: „A daj ne se*ri!!!“. Bilo kakvo drugo objašnjenje moje reakcije bilo bi umanjeno, zato pardon my French!

Sva realnost u knjizi nestaje i sada se moraš s time nositi. Hoćeš biti među onima (kao što sam ja) i skinuti kapu za maštu i samu ideju, ili ćeš biti u drugoj skupini i zgroziti se; na kraju nema veze jer se isplati pročitati. Meni je knjiga bila simpa i zabavna, možda s pretjeranim drugim preokretom, ali ideja je drugačija i svidjelo mi se! Zamisliš se nad svim pročitanim iz druge perspektive!

Ostali dio knjige je čitljiv, ispričan iz kuta dviju žena, tada i sada, što čini priču interesantnijom. Vuče na okretanje stranica, a ima i promišljanja o životu.. Kažu da je ovo „Triler godine“, a ja kažem da bi bio ljubić da nije bilo ovog ludog kraja priče! Od mene preporuka za nešto drugačije!

„Pomislim na vlastita bijedna prijateljstva. I shvatim što želi reći. Krugovi se smanjuju kako starimo.“

„Ljudi neprestano varaju. Razlozi su uvijek sebični i jednostavni, a složeni su izgovori što ih nudimo.“

„Nema ispravnih i pogrešnih osjećaja. Postoji samo ono što osjećaš.“

„Ponekad se pitam u svezi s time – porastom broja bučnih satova na svijetu među kojima svaki nesmiljeno označava naš nedostatak vremena. Trebali bismo ih se užasavati, a opet nam to opetovano otkucavanje na neki način smiruje dušu.“