Pročitali smo knjigu Haruki Murakamija, Muškarci bez žena. Našu recenziju knjige Muškarci bez žena pročitajte u članku.

Autor: Haruki Murakami

Izdavač: Vuković&Runjić Zagreb, 2019.

Facebook: Pročitala Dubravka Š.

Haruki Murakami: Muškarci bez žena, nakladnik Vuković&Runjić Zagreb, 2019., 219 stranica, prijevod s japanskoga Vojo Šinđolić

Haruki Murakami 村上春樹 (12. siječnja 1949., Kyoto, Japan) slavni je japanski književnik čija su dijela popularna širom svijeta te prevedena na 50 jezika. Godine 1975. diplomirao je dramu na Sveučilištu Waseda u Tokiju, gdje je upoznao buduću suprugu Yoko. Njihova odluka bila je da u braku neće imati djece pa je književnik u travnju 2018. godine prvi puta nakon 37 godina održao konferenciju za novinare na kojoj je obznanio kako sve svoje rukopise kao i kolekciju nosača zvuka, koja broji više od deset tisuća primjeraka, donira Sveučilištu Waseda kako bi studenti iz različitih zemalja mogli proučavati njegovo djelo. Zbog utjecaja strane, posebno američke književnosti, na Murakamijev rad, Japanci su da dugo smatrali nedovoljno japanskim književnikom.
Prvi posao pronašao je u prodavaonici gramofonskih ploča, poznat je kao veliki ljubitelj i poznavatelj glazbe ali i ljubitelj mačaka – nakon studija vodio je jazz bar „Peter Cat“ koji je radio između 1974. i 1982. godine. Poriv za pisanjem osjetio je na jednoj bejzbolskoj utakmici pa je 1979. godine objavio svoj prvi roman Hear the Wind Sing koji je već u travnju bio nagrađen s The 22. Gunzo Prize for New Writers, bio je nominiran i za prestižnu japansku književnu nagradu Akutagawa, a 1981. godine roman je ekraniziran.
Uspjeh romana bio je poticaj za nastavak pisanja pa je 1980. godine objavio nastavak Pinball 1973, a 1982. godine roman Lov na divlju ovcu te 1985. godine roman Tvrdo kuhana zemlja čudesa i kraj svijeta za koji je nagrađen nagradom Tanizaki (prema slavnom japanskom književniku Junichiru Tanizakiju) Svjetski poznat postao je romanom Norveška šuma objavljenom 1987. godine kojim je osvojio mlađe čitatelje, one koji su se prepoznali u temama odrastanja, gubitka, preuzimanju odgovornosti za životne odluke. Osim niza zapaženih romana, važan dio Murakamijevog opusa su i zbirke priča, ali i dvije publicističke knjige: Underground: The Tokyo Gas Attack and the Japanese Psyche (1997.), te autobiografska O čemu govorim kad govorim o trčanju (2007.). Murakami se tek s 33 godine ozbiljno počeo baviti trčanjem, završio je brojne maratone i ultramaratone, ali u knjizi trčanje povezuje sa svojim književnim radom, piše kako je raditi na romanu a kako na pričama, vrlo zanimljiva knjiga.
Dio života proveo je u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je predavao na Princeton University. Danas živi i radi u Tokiju.

Pročitala sam gotovo sve što je napisao Haruki Murakami i dok nestrpljivo čekam prijevod romana Killing Commendatore (2017.) konačno sam uspjela uhvatiti prijevod zbirke priča Muškarci bez žena objavljene u Japanu 2014.godine. To je zbirka od sedam priča

Drive My Car
Yesterday
Samostalni organ
Šeherezada
Kino
Zaljubljeni Samsa (prvi puta objavljena na webu Newyorkera 28.10.2013.)
Muškarci bez žena

u kojima Murakami najnježnije ikada piše o muškarcima koji iz raznih razloga žive bez žena, neki su udovci, neki imaju vrlo zamršene ali nestalne veze, ali niti jedan se ne osjeća potpunim bez žene koja mu je zaista važna u životu. Ne bi moj dragi Murakami ostao živ da priče ne poveže s glazbom i to me uvijek fascinira kod njega – ako ne poznajem to glazbeno djelo, moram ga potražiti na you tube kao npr. Janačeka u trilogiji 1Q84.
Ne želim sad prepričavati priču po priču, ali izdvojit ću nekoliko citata:

„Stoga je na kraju možda najveći izazov zagledati se duboko u vlastito srce, i pomiriti se s onim što u njemu pronađemo. Ako doista želimo spoznati nekoga drugog, onda nam ne preostaje ništa drugo doli zagledati se duboko u samog sebe.“

„Način na koji je otac ostavio mene i moju majku, i to što me moja majka tako strašno povrijedila, sve je to bolest. O tome ne vrijedi racionalno razmišljati. Nema nam druge nego prihvatiti sve ono što su nam učinili i nastaviti normalno živjeti.“

„Nadam se da ju u Denveru (ili u nekom drugom dalekom gradu) Kitaru živ i sretan. Ako baš i nije sretan, barem se nadam da je dobro i da je zadovoljan. Jer nitko ne zna kakve će nam snove donijeti sutrašnji dan.“

„Ako je neka žena bila iznimno lijepa ali nije mogla ni o čemu ozbiljnije razgovarati ili nije imala vlastito stajalište, Tokai bi se razočarao i obeshrabrio. Nijedan estetski zahvat nije mogao poboljšati intelektualnu vještinu takvoj ženi.“

„Po njegovu mišljenju, već prilikom dolaska na ovaj svijet sve se žene rađaju s nekim osobitim, samostalnim organom koji im omogućava da se služe lažima. Kakvu vrstu laži, gdje i u kakvim zgodama ih izgovaraju – to, uz manje razlike ovisi o njihovom karakteru.“

„Koliko je bolno, koliko strašno postati muškarac bez žene, to mogu razumjeti samo muškarci koji su ostali bez žene. To znači ostati bez divnog zapadnog vjetra. Zauvijek uskraćen za svoju četrnaestu godinu života.“

„Sasvim je lako postati jedan od muškaraca bez žene. Dovoljno je duboko zavoljeti jednu ženu koja potom ode nekom drugom muškarcu………….To se dogodi i prije no što toga budeš svjestan. A onog trena kad postaneš jedan od njih, osamljenost se uvuče duboko u tvoje tijelo baš kao što se mrlja od crnog vina duboko uvuče u bijeli stolnjak.“

Upravo ovu zbirku priča spomenuo je u noćašnjem postu (14.8.2019.) bivši američki predsjednik Barack Obama, a o tome nas ljubazno izvijestio Haruki Murakami

Barack Obama recommends Men Without Women, which “examines what happens to characters without important women in their…

Geplaatst door Haruki Murakami op Woensdag 14 augustus 2019

It's August, so I wanted to let you know about a few books I've been reading this summer, in case you're looking for…

Geplaatst door Barack Obama op Woensdag 14 augustus 2019

Znam da mnogima Murakami ide na živce, dosadan im je ili depresivan, ali ovo je predivna zbirka priča, toliko topla, ljudska, svakodnevna, vjerujem da će nakon čitanja ovog djela Murakami-san steći ponekog novog obožavatelja. Meni je on u horoskopu jer dijelimo dan i mjesec rođenja, pa kako da se ne volimo?

I ne zaboravimo kako književni klub hrvatsko-japanskog društva Makoto 18. rujna 2019. godine konačno ima Murakamija na dnevnom redu i to roman Norveška šuma, nakon romana Bezbojni Tsukuru Tazaki i njegove godine hodočašća moj najdraži roman, jedan drugog nadopunjuju, u oba sam našla sebe.