Pročitali smo novu knjigu francuskog književnika i scenarista Davida Foenkinos, Misteriozni Henri Pick. našu recenziju knjige Misteriozni Henri Pick pročitajte u članku.

Autor: David Foenkinos

Izdavač: Vuković Runjić, 2018.

Facebook: Pročitala Dubravka Š.

David Foenkinos, 1974., francuski je književnik i scenarist. Autor je 16 romana (dva su objavljena nakon Misterioznog Henri Picka), od kojih su četiri ekranizirana, uključujući Misterioznog Henri Picka. Za roman Charlotte dobio je 2014. nagrade Renaudot i Goncourt srednjoškolaca, dok je za roman Delikatnost dobio čak 9 književnih nagrada.

Radnja romana Misteriozni Henri Pick većim dijelom odvija se u malom mjestu Crozon smještenom u francuskom departmanu Finistere (kraj zemlje), regija Bretagna.

  • Facebook
  • Twitter
  • Gmail

Knjižničar Jean-Pierre Gourvec odlučio je, po uzoru na američkog književnika Richarda Brautigana, dio knjižnice otvoriti za rukopise djela koje su nakladnici odbili. Jedini uvjet bio je da autori osobno donesu rukopis u knjižnicu u Crozonu.

Nakon njegove smrti vođenje knjižnice preuzela je Magali Croze i život je tekao bez većih uzbuđenja sve dok knjižnicu nije posjetila mlada i talentirana urednica Delphine Despiro sa zaručnikom, neuspješnim piscem, Fredericom Koskasom. Par pronalazi neobjavljeni rukopis „Posljednji sati jedne ljubavi“ kojeg je napisao mjesni vlasnik pizzerije Henri Pick.

Obitelj pokojnog Henrija Picka, supruga Madeleine i kći Josephine, više je nego iznenađena otkrićem rukopisa, jer Henri nije čitao niti novine, o pisanju nije moglo biti ni govora. Ipak, roman je objavljen, broj prodanih primjeraka vrtoglavo raste kao i zanimanje za misterioznog Henrija Picka.

Oči javnosti uprte su u suprugu Madeleine, koju medijska slava živcira, te kćerku Josephine, koja uživa u pažnji koju joj napokon netko posvećuje. U istragu da li je Henri Pick istinski autor romana upliće se i propali književni kritičar Jean-Michel Rouche, ali dio kolača vezanog uz knjigu žele i drugi.

Iz romana se može izdvojiti nekoliko moćnih citata.

Citat – o za života neshvaćenim i nepriznatim umjetnicima:

Mogli bismo navesti i drugi ilustrativni primjer: Urota Tupana, Johna Kennedyja Toolea. Autor, iscrpljen neprestanim i opetovanim odbijanjem, ubio se 1969., u dobi od tridesetijedne godine. Kao epigraf za svoj roman, s proročkom je ironijom zapisao sljedeću rečenicu Jonathana Swifta: „Kad se veliki stvaralački um pojavi u ovomu prizemnom svijetu, požemo ga prepoznati po tome što se sve budale urote protiv njega“

Ili kako bi u Malim letećim medvedićima Smrdac rekao Smucalu: Nije lako živjeti sa genijem.

Citat o sreći:

Sreću je moguće izgraditi na temeljima obilježenima patnjom. Ali, to je bilo lakše reći nego ostvariti, a ljudi imaju manje vremena za oporavak nego gradovi.“

Citat o tome zašto netko postaje piscem:

Nemogućnost shvaćanja vlastitih roditelja sigurno je dovoljan razlog da čovjek postane piscem.

Kad sam počela pisati haiku shvatila sam neke ključne stvari u svezi vlastitih roditelja.

Citat o radnom vremenu pisaca:

Ovu je knjigu cijelu odlučio napisati u njihovom krevetu. Pisanje pruža nevjerojatna opravdanja. Jedino ti zanimanje pisca omogućuju da cijeli dan provedeš pod dekicom tvrdeći : „Ja radim.“

Kraj citata kojeg potpisujem i dodajem plažu, kafić, prijevoz…..samo treba imati malo papira i olovku i zabilježiti misao.

Raspleti u romanu su neočekivani, čitavo poglavlje upućuje na jedan događaj a onda se u zadnjoj rečenici lik predomisli, a čitatelj to shvati tek kad završi rečenicu. Zabavno kao i čitav roman koji unatoč lepršavosti otvara teme za razmišljanje nakon čitanja. Preporuka.

Prema romanu u Francuskoj je snimljen dugometražni film koji je premijeru imao 6. ožujka 2019. godine.