Pročitali smo knjigu Forresta Cartera ‘Malo Drvo’. Našu recenziju knjige ‘Malo Drvo’ pročitajte u članku.

Autor: Forrest Carter

Izdavač: LIBERA EDITIO d.o.o., 2013.

IG: @tonkicapalonkicacitalica
GRhttps://www.goodreads.com/user/show/21285672-tonkica

Ovaj naslov iz 1976. godine je klasificiran kao roman za mlade, no čitaju ga osobe svih uzrasta željni vedrine, ljepote i ljubavi. Neki kako bi se prisjetili, neki kako bi naučili o suživotu ljudi i prirode gledano kroz oči dječaka iz plemena Cherokee Indijanaca. Priča koja kroz uspomene indijanskog dječaka snažno progovara o jednom drugom svijetu toliko suprotnom od našeg koji je okrenut materijalističkoj strani života.

Od onih sam osoba koje žele znati što manje o knjizi prije nego ju počnu čitati. Ili ne znati baš ništa a dobiti ju kao zadatak za book klub ili jer se nekome jako svidjela ili jer je nekome bila totalna koma. Na taj način nemam očekivanja koja su me inače uvijek dovela do toga da nešto zamišljam kako bi trebalo biti i onda se razočaram. Tako je i s ovim naslovom. Malo Drvo mi stoji na popisu za čitanje dvije godine i nikako da dođe na red. No evo je – priča o malom indijancu je bilo sve što sam o njoj znala i što god da sam kasnije doznala nije narušilo moj doživljaj pročitanog.
Uronila sam u svijet jednostavnosti, logičnosti, sreće, zadovoljstva, ljubavi, poštovanja, rada i marljivosti, strpljenja, zahvalnosti i uživala u cijelom tom putu. Priča je toliko topla i lijepa! Jednostavno je pisana iz pogleda glavnog lika (dječaka od 5-6 godina) koji uči o životu od svoje bake i djeda Cherokee indijanaca. Suživot ljudi, prirode i životinja je ono što smo svi zaboravili i jako je lijepo prisjetiti se kako je to onda bilo.

Taj mir u duši i staloženost je odlika takvog života za koji sam povjerovala da je pisan po istinitim događajima. Što je nakon izdavanja i bilo točno! Onda se pokazalo da je pisac bio nešto skroz drugo od onoga za što se predstavljao, da nije imao veze s indijancima, čak da je bio i u KKK klanu, rasista i pobornik sagregacije.

Sa suzama u očima na kraju knjige, sve te informacije mi nisu narušile priču o Malom Drvu. Tko god da je napisao knjigu, bila ona istinita ili izmišljena, bio čovjek od prirode ili ne, divno je napisana. Što je na kraju istina (što se tiče života pisca), ne zna se točno, a za dojam o pročitanom, mišljenja sam da nije ni bitno. Nekima ova informacija o piscu jako smeta kod doživljaja knjige, te su nakon prvotnog oduševljenja promijenili mišljenje i bili jako razočarani. Isplati se provjeriti kako ćemo reagirati, pošto knjiga obogaćuje bez obzira na sve.

Po knjizi je snimljen i film Dječak po imenu Malo Drvo – The Education of Little Tree (1997), te ću ga prvom prilikom pogledati jer priča to zaslužuje.

„Ako ti se Coon Jack čini mrzovoljnim… znaš, on se više nema za što boriti. A nikad nije naučio ništa drugo osim boriti se. Djed je ispričao kako je tada bio jako blizu tome da se rasplače zbog Coon Jacka. Rekao je da je nakon toga Coon Jack mogao reći ili učiniti što god je htio, on ga je volio, jer ga je razumio.“

„Kad naiđeš na nešto što je dobro, rekla je baka Malom Drvetu, prvo što trebaš napraviti je potražiti nekoga s kim to možeš podijeliti; na taj se način dobro širi do najudaljenijih kutaka svijeta. – Što je dobro. I imala je pravo.“

Knjiga Malo Drvo definitivno zaslužuje biti na našoj listi najboljih knjiga.