Pročitali smo novu Afonsa Cruza, Kupit ćemo pjesnika. Našu recenziju knjige Kupit ćemo pjesnika pročitajte u članku.

Autor: Afonso Cruz

Izdavač: Edicije Božićević, 2019.

Facebook: Pročitala Dubravka Š.

Afonso Cruz (1971.) portugalski je romanopisac, animator, ilustrator i glazbenik.  Prvi roman objavio je 2008., A Carne de Deus – Aventuras de Conrado Fortes e Lola Benites, a za roman The Encyclopedia of the World Story objavljen 2009. primio je Nagradu Camilo Castelo Branco. Za roman Kokoshkina lutka objavljen 2010. nagrađen je Nagradom Europske unije za književnost 2012. Čitatelji dnevnika Expresso izabrali su ga jednim od 40 najdarovitijih portugalskih umjetnika. U Hrvatskoj su do sada objavljeni romani Kokoshkina lutka (2015.),

Knjiga godine (2017.) te Cvijeće (2018.).

Godina neznana u dalekoj? budućnosti, sve se mjeri, sve se važe, sve ima svoju cijenu, svaki dio odjeće, namještaja, potrepština za svakodneni život nosi na sebi logo neke velike kompanije, jer je sponzorski. Ljudi još imaju akne, ali nemaju imena nego nešto kao oznake na registarskim pločicama npr. N7468,1734 (ima i manje pompoznih imena, sa manje znamenki iza decimalnog zareza). Fraza „ne poteži me za novčanik“ zapravo znači „ne dosađuj“, umjesto fraza „tako mi svega“ ili „tako mi Boga“ koristi se fraza „tako mi Mamona“ ili „Mamona mi“. Uobičajeni pozdravi su „Neka vam brojevi budu skloni“ te „Blagostanje i rast“, jasno je koliko je čovječanstvo napredovalo.

Tko je Mamon? Mamon (grčki prema aramejskom) je demon, odbjegli anđeo, personifikacija bogatstva, pohlepe za materijalnim vrijednostima, princip zla. (izvor https://puntomarinero.com)

Trinaestgodišnja djevojčica iz jedne podzetničke obitelji tijekom ručka odjednom poželi da joj roditelji kupe pjesnika, otac samo pita koje veličine, a tu meni nije bilo jasno odnosi li se veličina pjesnika na njegov značaj i doprinos u umjetnosti i kulturi ili fizičke proporcije. Pjesnika su izabrali kao u nekom pet shopu ili na tržnici robovima, zanimalo ih je što jede i kako se održava.

CITAT:

Bilo što. Nisu mnogo izbirljivi, često – tri do četiri puta tjedno – čak zaborave jesti. Neki ustanu usred obroka i počinju besciljno lutati.

Da biste ga zabavili, kupite mu bilježnice s bijelim listovima i obične olovke. Možete mu kupiti i nekoliko knjiga. Imamo ih raznih vrsta.

Pjesnika u obitelji najbolje prihvaćaju djevojčica i majka, dok otac i brat zaziru od njega. Djevojčica uz pjesnika počinje svijet doživljavati drugim očima, brat krišom koristi liriku u ljubavnim osvajanjima, majka se trgla iz svakodnevne rutine, ali poslovi oca poduzetnika krenuli su po zlu. Pjesnik je izbačen, a u obitelji je došlo do previranja, pjesnik ih je sve promijenio.

CITAT:

Život nam se veoma promijenio, a i ja sam se promijenila. Otac je uspio spasiti posao bankrota genijalnom idejom, koja će se proučavati u ekonomskoj struci.

Koje si konkretne mjere poduzeo?

Dao sam ugraditi grijanje u tvornicu.

Potrošiti na radnike kako bi ostvario dobit? Vrlo neobična zamisao.

Čini mi se da taj poduzetni otac nije čitao autobiografiju Richarda Bransona Kako izgubiti nevinost (Profil knjiga, 2013.) koji je još u 20. stoljeću bio svjestan da samo zadovoljni radnici mogu biti ključ njegovog poslovnog uspjeha. Ah, zaboravila sam da su čitanje, umjetnost i kultura u budućnosti na krajnjem rubu društvenog interesa.

Djevojčica nije zaboravila pjesnika niti njegove riječi.

CITAT:

Pjesnik je kao netko tko pri izlasku iz kupaonice prelazi prstom po zamagljenom zrcalu ne bi li u njemu otkrio svoje lice.

Tako mi je govorio. I ja sam čistila zrcala u nadi da ću se tako osjećati, pokušavala sam , dok ne ugledam osmijeh. Znam da je to naporan posao, ima previše pare koja zamagljuje život, čini ga nejasnim. Ali ustrajat ću.

Na kraju ovog stranicama nevelikog romana nalazi se pogovor autora u kojem objašnjava značenje umjetnosti kao i činjenicu da umjetnost nije u suprotnosti sa praktičnosti i korisnosti.

Kad sam prvi puta čula za ovaj roman komentirala sam: „Da, i? Oduvijek su ljudi plaćali umjetnost, oduvijek su postojali dvorski pjesnici, glazbenici, slikari, kipari, graditelji, gdje je problem?“ Rečeno mi je da pročitam.

Istina je da su ljudi stoljećima naručivali umjetnička djela, plaćali kulturu, istina je da i danas kupujemo i plaćamo, ali je istina da su gotovo svi umjetnici podcijenjeni i gurnuti u pozadinu.

Važan i društveno koristan je samo STEM (akronim od science, technology, engineering i mathemathics – recimo da ću konačno zapamtiti što ova moderna riječ znači), sva se narogušim kad po forumima krene veličanje STEM područja uz potpuno obezvrijeđivanje svega što ta riječ ne pokriva te omalovažavanje neSTEM fakulteta. Haloooo, da bi ste dogurali do STEMa netko vas je barem trebao naučiti čitati i pisati, podučiti stranim jezicima, puno je drugih stvari nepovezanih sa brojevima trebalo naučiti. Ne može STEM samom sebi biti svrha. Matematikom i fizikom proučavaju se rezonance drevnih mantri i njihov utjecaj na ljude, ali što je prije bilo, mantre ili matematika i fizika? Mantre mogu bez matematike, ali što je matematika bez mantri?

Pišem haiku, uspješna sam u tome, ali nakon što su me nakon nekoliko mojih nepromišljenih izjava kako su mi radovi objavljeni ili pohvaljeni u Japanu i bijelom svijetu, prvo upitali „Koliko?“, prestala sam pričati, glupo mi je, sram me je. Ne znam koga ili čega.

Stoga jedan pravi STEM haiku za kraj, uživajte, ali poslije pročitajte roman Kako kupiti pjesnika.

1-1-1-2

1-3-3

1-2-3