Pročitali smo krimić Roberta Međurečana koji grabi u mračne taloge hrvatske nedavne prošlosti, Krletka za glinenog goluba. Našu recenziju knjige Krletka za glinenog goluba pročitajte u članku.

Autor: Robert Međurečan

Izdavač: Sandorf Zagreb, ožujak 2019.

Facebook: Pročitala Dubravka Š.

Robert Međurečan (1969.) dragovoljac je Domovinskog rata koji je već prvim romanom Prodajem odličja, prvi vlasnik (2008.) ušao u finale t portalove nagrade za roman godine. Drugi roman Kad jaganjci utihnu u Zdihovu (2011.) također je bio vrlo zapažen, ali u „slobodno vrijeme“ autor je radi razne poslove – bio je prodavač auto dijelova, knjiga, promijenio je petnaestak firmi i četrdesetak poslova (podatci iz 2016.). Idejni je začetnik glazbenog sastava Rasputin Orchestra koji je prvi nastup imao 19. svibnja 2016. godine. Od 2018. godine živi u Münchenu.

  • Facebook
  • Twitter
  • Gmail

Roman Krletka za glinenog goluba donekle se nastavlja na prethodna dva romana – Prodajem odličja, prvi vlasnik te Kad jaganjci utihnu u Zdihovu, i prati daljnju sudbinu dva lika – Andrije Tomaša i Dinka Kalumana.

Andrija Tomaš, hrvatski ratni heroj ali i osuđenik za ratni zločin, vraća se u Hrvatsku sedam godina nakon izlaska iz zatvora.
Istovremeno ministricom unutarnjih poslova imenovana je Katarina Dežman, ratna stradalnica opsjednuta tragičnom smrću voljenog oca i željom za osvetom. Ona zna ime krivca, ali ne zna tko je on uistinu, svi tragovi završavaju u političkim krugovima pa se i ona ubacuje u njih.

Radnja romana odvija se (znakovito) tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva 2018. godine i sveopće nacionalne histerije, između Zagreba, Mošćeničke Drage i Münchena. Tko je zapravo Petar Toma, osoba pred čijim imenom mnogi drhte od straha iako ga nikada nisu vidjeli, osoba odgovorna za mnoge nasilne smrti? U potragu je uključen vrh policije, rasplet je vrlo zanimljiv.

Ali tko je glineni golub? Andrija Tomaš osjeća se glinenim golubom kojem je na čelu nacrtana meta i moli Boga da strijelcu zadrhti ruka.

O značenju krletke progovorio je sam književnik:

Mi zadnjih stotinu godina vozimo u leru. Otuda krletka u naslovu romana, jer mi je uvijek u glavi hrčak koji trči u onom kolu, a zapravo ne ide nikuda. Pročitajte više na stranicama Večernjeg Lista.

Izdvojila sam nekoliko citata koji mi se čine ključnima za roman.

O ISTINI

Istina je stav, a ne apsolutna vrijednost. Istinu postavlja onaj koji ima veći mikrofon ispred sebe.

O RATU

Rat je, prije svega, veliki trgovački centar. Oružje, hrana, gorivo, uniforme, sanitetski pribor, proteze za otkinute udove… ali u ratu se trguje i samim životom. Načini se šoping spisak imućnih s protivničke strane, zarobi ih se i traži otkupnina. Za pogubljenje uvijek ima vremena, ako otkupnina izostane. Tako se uvijek ratovalo.

O SIMBOLIMA

Nije važno što osjećaš, već što predstavljaš masi koja je izdresirana kao Pavlovljevi psi, da slini na točno određene simbole: četnik, ustaša, partizan, Jasenovac, Beliburg, Tito, Pavelić, Goli otok… I ti si simbol od kojim im slinovnice polude. Nepravda učinjena tebi kao heroju hrana je mnogim malim nepravdama koje čeznu za razrješenjem, a nikad je neće dobiti.

O DOMOLJUBLJU

A domoljublje je doista posljednje utočište hulja. Kad sve razjebu, obuku kockasti dres i stave ruku na srce. Evo, ovih dana gledaju se utakmice, sve puca od zaklinjanja u domoljublje, samo da naši zabiju gol… A ja sam svoj dres obukao davno, kad se glava gubila zbog njega. Kad izaberem stranu, ne mijenjam dres u poluvremenu.

Posljednjem citatu dodala bih citat iz romana Pacijent iz sobe 19 Zorana Žmirića u kojem Vanja kaže : “Ja sam u rat išao kako bih branio zemlju, oni su u rat išli kako bi ubijali ljude.”
Mislim da je time sve rečeno, preostaje mi nadoknaditi propušteno i pročitati prva dva romana. Ovaj će se definitivno naći na našoj listi najboljih knjiga.