Pročitali smo knjigu koju je napisao Mats Strandberg, Kraj. Našu recenziju knjige Kraj pročitajte u članku.

Autor: Mats Strandberg
Izdavač: Fokus Komunikacije d.o.o., 2020.

IG: @tonkicapalonkicacitalica
GRhttps://www.goodreads.com/user/show/21285672-tonkica

Golemi meteor juri prema Zemlji. Nije šala i ne, nema spasa. Jedino što je preostalo sedamnaestogodišnjem Simonu jest posljednje dane života provesti s ljudima koje voli, prvenstveno sa svojom curom, plivačicom Tildom. No ne ponašaju se svi normalno kada se moraju nositi s informacijom da su im dani odbrojani i da neće moći napraviti sve što su u životu planirali. Čak ni otići u susjedni grad, kupiti omiljene grickalice u trgovini i slične, do prije neki dan, svakodnevne stvari. Kako se se tko snašao u novonastaloj situaciji te zašto je Tilda nestala, srž je ovog romana koji postavlja jako puno pitanja na koja u konačnici sami sebi moramo dati odgovor.

Ono što je mene privuklo ovoj knjizi bila je ideja smaka svijeta. U ovo doba korone i raznoraznih prilagodbi, promjena i zabrana, ova knjiga stvarno pruža takvu neku „čudnjikavu“ atmosferu koja i nas prati iz dana u dan. Nama ne prijeti smak, barem ne onaj s meteorom gdje će Zemlja doslovno nestati u par trenutaka, ali Majka javlja da o njoj ne mislimo i ne brinemo koliko bismo trebali.

„Promatranje svijeta s distance nije zdravo, tako gubim svaki osjećaj za perspektivu.“

Često sam si znala pjevati i svima dobro poznatu T.B.F.-ovu „Tu du du… Nema nam pomoći…“, ali šalu na stranu, puno sam se više pitala kako bih ja to sebi objasnila te na taj način i olakšala. Svašta mi je prolazilo kroz glavu i često sam mijenjala mišljenja oko toga kako bih provela tri zadnja tjedna svog života. Puno su kod toga pomogli i raznorazni citati, misli, želje, promišljanja glavnih i sporednih likova te me i na taj način tjerali da još dublje razmisllim o bitnom i nebitnom kod sebe. „Ako ništa nije važno, onda je sve besmisleno.“

Knjiga je lako čitljiva, komunikacija između likova dovoljno kratka/duga kad je to bilo potrebno, zanimljiva i dobro je potkrijepljivala karaktere svakog pojedinačno. „A ako uvijek pokušavaš biti savršen, kako ćeš biti voljen zbog onoga što jesi?“

Recenzija knjige: Kraj
Ono što me iznenadilo je kratak sadržaj na kraju knjige i tijek radnje koji se odvija u romanu. Obično ne čitam detaljno opis jer se volim iznenaditi i sama si stvoriti utiske čitanjem bez da imam ikakva očekivanja. Tada je to kod mene najobjektivnije i najsubjektivnije što se može izvući kada pročitam neki naslov. I tako sam ja čekala i čekala da se do skoro 150. stranice desi ono što je navedeno na poleđini knjige. Nije li to malo previše? Nije li to bespotrebno otkrivanje radnje? S ovime sam si samo opet potvrdila da je moje neznanje o onome što ću čitati puno bolja opcija! Jedan faktor iznenađenja mi je ovaj put bio zakinut i subjektivno gledano, uspjelo malo narušiti cijelo djelo.

Na ovu osnovnu temu romana stvarno nemam nikakvih zamjerki. Mladi ljudi, njihove obitelji, odnosi između svih, tajne želje i odluke koje su donosili bile su individualne i usklađene sa svima pojedinačno. I iskreno, tko smo mi da bismo ikome zamjerili išta u tom trenutku. No pozadinska, misteriozna priča, nestanak Tilde, djevojke glavnog lika mi je nekako bila prerastegnuta, na momente dosadna i mlaka, čak i nebitna, koja ni sa završetkom nije ništa dopridonijela kako bi mi promijenila mišljenje.

Lagala bih kada bih rekla da o ovoj knjizi nakon što sam ju pročitala nisam još dugo razmišljala, jer jesam. I da, trebalo mi je neko vrijeme da saberem misli kako bi sve ovo skupa što čitate na nešto i sličilo (nadam se da mi je uspjelo). Sve skupa puno govori i mislim da je to onda i preporuka sama po sebi da i vi uzmete ovaj tuđi „kraj“ i razmislite kako bi bilo da je vaš. Što bi to vi htjeli napraviti u dvadesetak dana i onda krenite s tim sitnicama uveseljavati se znajući da imate vremena na pretek! „Najteža stvar kod bolesti nije strah od smrti. Najteža je spoznaja koliko ću toga propustiti.“

„Rekla je da zna kako je to kad skrivaš tko si. Rekla je da je uvijek nastojala biti savršena i svima ugoditi i… ako si dobar u tome, na kraju i sam zaboraviš tko si.“