Pročitali smo knjigu koju je napisao Dan Carlin, Kraj je uvijek blizu. Našu recenziju knjige Kraj je uvijek blizu pročitajte u članku.

Autor: Dan Carlin

Izdavač: Koncept izdavaštvo j.d.o.o., 2020.

IG: @tonkicapalonkicacitalica
GRhttps://www.goodreads.com/user/show/21285672-tonkica

Ukratko reći o čemu se u ovoj knjizi radi je dosta nezahvalan zadatak. Nije ovo još jedna obična priča o napretku čovječanstva kroz povijest. Ovdje će se propitkivati razni događaji, a odgovore na pitanja ćete si najčešće morati sami dati. Činjenice su tu, no kako ćete vi reagirati na pandemije, atomsku bombu , ratove i sl., potražite između ovih korica i razmislite o svemu kao pojedinac.

Jako sam se zainteresirala za ovu knjigu s obzirom da smo trenutno u centru jedne nove pandemije. Korona virus nas je usporio, čak i zaustavio u nekim segmentima i nagnao na razna nova razmišljanja o poboljšanju života (barem se nadam). Dan Carlin je prošle godine izdao ovu knjigu, a Koncept izdavaštvo ju je izdalo nekoliko mjeseci unazad cijele korona-situacije. Je li to slučajno? Raditi toliko veliko i detaljno istraživanje baš u vezi svjetskih katastrofa, a jedna nam je podmuklo stizala, a da to nismo ni mogli predvidjeti… Iskreno, malo je zastrašujuće.

Čitajući sam se često zaustavljala i obilježavala ono što sam mislila podijeliti s vama, kako bih što bolje dočarala ono bitno. Na kraju je ispalo da je toga ipak previše za navesti u jednom osvrtu, ali je znak da zanimljivosti nije falilo. Dio o odgoju mi je bio jako interesantan jer na takav način o toj temi nisam nikada razmišljala: „Osim toga, tko zna što će stručnjaci za razvoj djece u budućnosti misliti o našim postupcima? Možda će standardi budućnosti naše najbolje današnje postupke ocijeniti zlostavljačkima ili štetnima po djecu. U svoju obranu možemo reći samo da smo činili najbolje što smo znali – no to bi vjerojatno rekli i naši preci.“

Recenzija knjige: Kraj je uvijek blizu
Teme koje se u ovoj knjizi spominju su raznovrsne i tiču se ljudskog napretka. „Nijedna generacija ljudskih bića nikada nije raspolagala mogućnostima koje ima naša generacija. I nijedna se generacija nije do te mjere oslanjala na te mogućnosti kao naša. Gotovo da nismo sposobni razmišljati drukčije nego u smislu neprestanog napretka i modernizacije.“ Zaboravi čovjek što sve ima i lijepo je kada ga se na blagostanje prisjeti. U drugu ruku, zamislila sam se što bi bilo kada bi nam se sav napredak i modernizacija oduzeli. Moram priznati da to nisu bile ni malo lijepe misli. A kada je na red došla tema pandemije: „U prošlosti su se društva pod teretom pandemije potpuno promijenila, a katkada bi se i posve urušila.“, naježila sam se. Na um su mi pristizale slike svih onih koji su pod utjecajem covid-19 virusa napustili ovaj svijet, kao i svih onih koji su bili na „prvoj crti bojišnice“ i u zaštitnoj odjeći izgledali kao neki vanzemaljci. Oni koji su svoje zdravlje i živote podredili pomoći potrebitima, oni koji su i  dalje radili na svojim radnim mjestima, iako se ostale građane tražilo da ostanu kući. Socijalna distanca nam je i dalje na snazi, nema rukovanja, grljenja, ljubljenja. Nisam ni znala koliko mi nedostaje zagrliti drage ljude. Kako objasniti kumčetu da sjedenje u krilu treutno nije opcija? Zar nas čeka već viđena priča? „Na vrhuncu pandemije cijeli su gradovi u SAD-u prestali funkcionirati – sva su okupljališta bila zatvorena kako bi se zaustavilo širenje bolesti. Ljudi nisu odlazili na posao kako se ne bi izlagali virusu, a opravdani strah od bolesti na nekim je mjestima gotovo posve onemogućio funkcioniranje društva.“

Atomska bomba i oružje je skroz druga priča, ali jednako zastrašujuća jer u ovom slučaju ljudska vrsta je ta koja stvara njezinu ekspanziju. „Zamisao da ne bismo trebali razvijati moćnije oružje u suprutnosti je s tradicionalnim ljudskim ponašanjem i kao takva ukazuje na posve novu dilemu pred našom vrstom. Može li ljudska vrsta, suočena s mogućnošću izumiranja, odlučiti ograničiti istraživanje i razvoj oružja?“ Trebaju li nam scenariji Nagasakija i Hirošime u budućnosti?

Nisam neki povjesničar, ali moram priznati da bi mi povijest bila puno draža da je gradivo u školama pisano na ovako interesantan i jednostavan način. Provjerite sami i doživite prošlost kako biste bolje vidjeli svoju budućnost. Imajte na umu da je ovdje sve pisano otvoreno, bez rukavica: „Koliko života stranaca iz prošlosti vrijedi vaš današnji život? Nema odgovora na to pitanje, no možda ne bi bilo loše da vas barem malo uznemiri.“

„Svaku je priču moguće promatrati iz različitih kutova i dobro se katkad podsjetiti na to.“

„Ako je naša sposobnost da znatno smanjimo tradicionalne stope smrtnosti zbog bolesti dio objašnjenja za dosad nezabilježen globalni porast populacije, možda smo time naštetili sustavu samooporavka koji je održavao ravnotežu?“