Pročitali smo novu knjigu Marie Semple, Kamo si otišla Bernadette?, prema kojoj je pravljen istoimeni film koji dolazi u kina 31. listopada 2019. godine. Našu recenziju knjige Kamo si otišla Bernadette? pročitajte u članku.

Autor: Maria Semple

Izdavač: Mozaik knjiga Zagreb, 2014.

Facebook: Pročitala Dubravka Š.

Maria Keogh Semple (1964.) američka je književnica i scenaristica. Napisala je romane This One is Mine (2008.), Kamo si otišla, Bernadette? (2012.) te Today Will Be Different (2016.) Kao scenaristica počela je raditi još 1992. godine za tv seriju Beverly Hills, 90210, kasnije Mad About you, Suddenly Susan i mnoge druge.
U Sjedinjenim Američkim Državama sredinom kolovoza 2019. počeo se prikazivati film Kamo si otišla, Bernadette? s Cate Blanchet u glavnoj ulozi, u hrvatske kinematografe film bi trebao stići 31.listopada 2019.

Roman Kamo si otišla, Bernadette? i ja već se dugo gledamo, ali naslovnica romana kao i smještaj knjige u katalozima te policama knjižara miriše na chick lit, žanr koji uglavnom zaobilazim. Lik Bernadette na filmskom plakatu neodoljivo podsjeća na slavnu urednicu američkog izdanja modnog časopisa Vouge Anne Wintour, prva asocijacija – površno, iako su Benradettin zaštitni znak svilene marame i velike tamne naočale. Pokazalo se da (ponekad) knjigu ne treba suditi po koricama.

Bernadete Fox stara je 50 godina, ima odanog, ali u Microsoftu prezaposlenog supruga te pametnu petnaestogodišnju kći i duboko je nesretna. Svoju poslovnu i umjetničku karijeru genijalne arhitektice sama je prekinula povrijeđena odnosom prema njezinom stvaralaštvu, a njezinu duševnom zdravlju nije pomoglo ni krhko zdravlje kći Bee u ranom djetinjstvu. Ona mrzi jednostavnost Seatllea u kojemu žive, izlazi iz derutne kuće samo kad mora, zaštićena maramama i naočalama te skupom odjećom kojom dodatno želi naglasiti svoje nepripadanje tom društvu.

Obećanje je obećanje pa Bernadette sa suprugom Elgiem Branchem treba ispuniti obećanje koje su dali Bee ako s izvrsnim ocjenama završi razred samo što se mlada dama predomislila i umjesto ponija želi putovanje s roditeljima na Antarktik. Roditelji pristaju, Bernadette se čak uključuje u organizaciju putovanja, unajmljuje virtualnu pomoćnicu  u Indiji, ali niz događaja dovodi je do granice pucanja i ona nestaje bez traga. Jedina osoba koja vjeruje da je može pronaći je Balekrishna odnosno Bee i ona je spremna otići na kraj svijeta da nađe svoju najbolju prijateljicu, svoju mamu.

Roman je najvećim dijelom pisan u epistolarnoj formi, u manjem dijelu romana pripovjedačica je Bee, koja je sakupila različita pisma, faxove, poruke i druge dokumente kako bi ispričala priču o nestanku svoje neizmjerno talentirane, ali nesretne mame. Da bi ostvarila svoj naum Bee se sukobljava i s tatom:

CITAT:

– Koji je to uopće zločin mama počinila? – vrisnula sam.  – to što je imala pomoćnicu u Indiji koja joj je obavljala posliće? A što je Samantha 2? Ništa drugo do sprava koja pomaže ljudima da po cijeli dan sjede i naređuju robotu da obavlja sva njihova sranja. Potrošio si deset godina života i milijarde dolara zahvaljujući kojem ljudi neće morati živjeti vlastite živote. Mama je pronašla način da to napravi za sedamdeset pet centi na sat, a ti si je pokušao zatvoriti u duševnu bolnicu!

Bernadette sama o sebi piše starom poznaniku:

CITAT:

Inventar škrinje s igračkama: stid, ljutnja, zavist, djetinjasto ponašanje, samopredbacivanje, samosažaljenje.

Elgin Branch uviđa svoje propuste:

CITAT:

Pokušati navesti umjetnika da stvara…to je užasno teško. Ja pišem softverske upute. Nisam to shvaćao. Još uvijek ne shvaćam. Znaš, zaboravio sam, sve dok to nisam pročitao u članku iz Artforuma, da smo maminim novcem od MacArthurove nagrade kupili Pravovjerne dveri. Bilo je to kao da se Bernadettine nade i snovi doslovno urušavaju oko nas.

Antarktik ima važnu ulogu u romanu, Bee ga vidi ovako:

CITAT:

O Antarktiku je dovoljno znati da ima tri vodoravne pruge. Na dnu je pruga vode, koja varira od crne do tamnosive. Iznad nje je pruga zemlje, obično crna ili bijela. Zatim dolazi pruga neba, u nekoj od nijansi sive ili plave. Antarktik nema zastavu, ali da je ima, trebala bi imati tri vodoravne pruge različitih nijansi sive. Oni s umjetničkim pretenzijama mogli bi je ostaviti cijelu sivu, ali recimo da bi ipak trebale biti tri sive pruge – za vodu, kopno i nebo – što bi vjerojatno zahtijevalo previše objašnjavanja.

Puno je tema Maria Semple dotakla u romanu Kamo si otišla, Bernadette? Sloboda umjetničkog stvaranja i vizionarstvo suprotstavljeno novcu i moći novopečenih bogataša,  granice smislenosti i korisnosti za čovječanstvo mnogih tehnoloških inovacija, očuvanje okoliša, odnosi unutar nukleusa tročlane obitelji, odnosi unutar mikrozajednice susjedstva, sve to možete pronaći u ovom, tek na prvi pogled, vedrom romanu.

Osobno, jako su me se dojmile Bernadettine rečenice iz pisma starom poznaniku Paulu Jelineku:

CITAT:

Zar sam doista bila toliko grozna da sam zaslužila da se tri godine moga života unište kao dio neslane šale jednog bogatog pizduna? Dobro, dala sam odšlepati nekoliko auta, priznajem. Napravila sam kapiju od odbačenih kvaka. Ja sam umjetnica. Dobila sam MacArthurovu nagradu, jebo te. Zar ne zaslužujem šansu? Gledam televiziju i uočim ime Nigela Mills-Murraya na kraju emisije. Sve u meni zavre. Njemu je omogućeno dalje stvarati, a ja sam još uvijek u raspadu.

Jako dobro znam o čemu pričaš, Bernadette.