Pročitali smo novu knjigu Karin Fossum, Kad vrag drži svijeću. Našu recenziju knjige Kad vrag drži svijeću pročitajte u članku.

Autor: Karin Fossum

Izdavač: Edicije Božičević Zagreb, 2016.

Facebook: Pročitala Dubravka Š.

Karin Fossum (1954.), nazivaju norveškom „Kraljicom krimića“, najpoznatija je po serijalu romana koje povezuje lik inspektora Konrada Sejera. Šest romana tog serijala ekranizirano je, a roman Kad vrag drži svijeću četrvti je u nizu, objavljen u Norveškoj još 1998. godine. U izdanju Edicije Božičević 2017. objavljen je i treći roman ovog serijala Tko se boji vuka, tiskan u Norveškoj 1997. godine. Ostali romani iz ciklusa su: In the Darkness (1995.), Don´t Look Back (1996.), Calling Out for You (2000.), Black Seconds (2002.), The Murder od Harriet Krohn (2004.), The Water’s Edge (2007.), Bad Intentions (2007.), The Caller (2009.), Hellfire (2014.), The Whisperer (2016.). Romani iz ovog ciklusa prevedeni sun a dvadesetak jezika, te nagrađeni brojnim nagradama. Karin Fossum objavila je i tri zbirke poezije te nekoliko romana druge tematike.

Skandinavske autore krimića otkrila sam romanom Lise Marklund Pakleni stroj (Algoritam, 2001.) i bilo je to nešto novo, drugačije. Vjerojatno sam se sa vremenom zasitila i tih novosti, ali moram priznati da mi neki vrlo razvikani autori nikada nisu “sjeli”, tim više mi je Karin Fossum veliko iznenađenje i otkriće.

U romanu Kad vrag drži svijeću nema karizmatičnih superzločinaca i superpolicajaca, sve su to ljudi koji bi mogli živjeti u većini gradova na svijetu, ljudi koji moraju živjeti sa svim svojim vrlinama i manama, za mene je to najveća vrijednost ovog djela. Roman je djelomično pisan u epistolarnoj formi, šezdesetogodišnja Irma Funder piše svoju ispovijest i svoje viđenje događanja, ostatak romana iznosi neutralni pripovjedač, obje forme skladno se izmjenjuju, radnja se odvija tijekom prvih deset dana rujna.

Osamnaestogodišnji Andreas i Zipp, najbolji prijatelji od osnovnoškolskih dana, provode dane gledajući filmove u Zippovoj sobi te ispijajući pivo po gradskim lokalima. Nakon što im uzmanjka novca odlučuju se za uličnu pljačku, ali sve krene po zlu – tijekom pljačke iz kolica ispada beba. Nakon bijega sa poprišta događaja nastavljaju piti, svakog more vlastite misli, Andreas Zippu otkriva svoju do tada brižno skrivanu stranu i odlučuje se za novu pljačku, ovoga puta cilj je starija žena koju Andreas prati u kuću iz koje više ne izlazi.

Slučaj preuzimaju inspektor Konrad Sejer i detektiv Jacob Skarre koji u početku vrlo ležerno vode istragu zaokupljeni drugim slučajem ubojstva na teenagerskoj zabavi. Zagonetna starija žena, mame koje ne znaju i ne mogu sa sinovima na kraj, disfunkcionalne obitelji, opijanje mladeži, traume iz djetinjstva, sve je to Karin Fossum unijela u tkivo ovog romana i pružila sliku sive svakodnevice lišene bilo kakavog glamura. Na likove romana čitatelj je bijesan, ali u nekim trenucima suosjeća sa njima. Svi mislimo kako mi nismo takvi, ne bismo nikada tako postupili, ali život često nadmaši maštu, prisjetimo se slučajeva brutalnog nasilja radi pljačke, zbog ljubomore ili imovinskih odnosa, sjetimo se inertnosti policije, nevjerojatnih propusta tijekom istrage, takve situacije sažete su u ovom romanu, one su dijelovi i naših života.

Jedna od najboljih scena je opis osjećaja koji je neposredno prije obuzimao Roberta, mladića koji je ubio svoju djevojku, to je ono što se naziva afekt, taj kratki spoj između svijesti, savjesti, osjećaja i postupaka.
I nije kraj kad čitatelj misli da je kraj, slučaj riješen, inspektora čeka večera. Ima još, nekoliko puta čitala sam taj kraj na kraju, zaista se možemo zapitati gdje je tajnama kraj, postoji li savršeni zločin ili samo površna policija.
Naravno da ću pročitati i roman Tko se boji vuka, samo mi je žao što i ostali romani nisu prevedeni, a u knjižnici (Knjižnice Grada Zagreba) možemo posuditi još šest naslova na engleskom jeziku. Karin Fossum zaslužila je pozornost ljubitelja krimića, ali i ne samo njih, prava je šteta što je u Hrvatskoj prošla nezamijećeno.