Pročitali smo knjigu koju je napisala Josie Silver, Jednog dana u prosincu. Našu recenziju knjige Jednog dana u prosincu pročitajte u članku.

Autor: Josie Silver

Izdavač: V.B.Z. d.o.o., 2019.

Priznajem da me uvijek privuku zimske, šuškave knjige, no isto me tako i odvuku nakon prvih nekoliko strana jer… premalo je likova i situacija koje mogu prožvakati a da ne kolutam očima. I premda je i ovdje bilo toga, uspjela sam knjigu odvrtjeti do kraja i nije mi žao. Poruka na samom kraju baš mi je dobro legla.

Pratimo događaje u razdoblju od deset godina, i to iz perspektive dvaju pripovjedača. Prva je Laurie, koja je sigurna da ljubav na prvi pogled postoji samo u filmovima, sve dok jednog dana i sama ne postane žrtvom tog fenomena. Jednog dana u prosincu, zamislite samo, kroz zamagljen prozor autobusa ugleda muškarca svojih snova, i odmah se uvjeri da je on onaj pravi. Pogledi im se susreću, tih nekoliko trenutka čisto su savršenstvo. A onda… oboje ostaju na svom mjestu, a autobus krene sa stanice. No Laurie je sigurna da će se ponovno sresti i radi sve što može da se to dogodi što prije – traži ga pogledom na autobusnim stanicama i u londonskim barovima. Ali neuspješno. Godinu dana nakon, na božićnoj zabavi Laurie se sprema upoznati dečka svoje najbolje prijateljice Sarah. A on je Jack O’Mara – muškarac sa stanice.

Olovna težina poraza prignječi krhku, smiješnu nadu dok mi se pomalo ukazuje stvarnost. Ne mogu to učiniti. Jasno da ne mogu. Ona nema pojma i, Bože moj, tako je sretna. Blista sjajnije od betlehemske zvijezde. Ako i jest Božić, ovo je ipak stvarni život, a ne neki usrani holivudski film. Sarah mi je najbolja prijateljica na cijelome svijetu i ma koliko me dugo to još bude ubijalo, ne kanim tiho, potajice držati transparent kojim ću Jacku O’Mari poručavati da iako se ničemu ne nadam, za mene je on savršen i moje će ga zatreskano srce zauvijek ljubiti.

Recenzija knjige: Jednog dana u prosincu
Drugi je dakle pripovjedač Jack, muškarac sa stanice, koji također vrlo romantično proživljava ovu nesretnu situaciju. Pratimo ih dakle kroz sljedećih deset godina u njihovim zajedničkim i odvojenim trenutcima, u životima punima boli, ljubavi, prijateljstava, propuštenih prilika i „pogrešnih“ puteva.

Autorica knjige Josie Silver nepopravljiva je romantičarka koja je svog supruga upoznala slučajno mu zgazivši na nogu, na njegov rođendan. A i knjiga je takva, nepopravljivo romantičarska. I vrlo sanjarska. U bespućima stvarnosti jako je teško naići na ovakve situacije i likove. No to ponekad ni ne smeta, netko voli odmak od stvarnosti. I ne moraju to uvijek biti zmajevi i superjunaci, mogu biti i izmišljeni, idealni ljudi kojima je ljubav najjača strana. Likovi su relativno plošno okarakterizirani, nema tu nikakvih iznenađenja u postupcima, a radnja sva pršti od predvidljivosti. No ipak, u žanru kojem pripada, ova je knjiga čitljiva, i to prvenstveno zbog stila pisanja. Iako se pred zapletima ponekad možemo posramiti, cijelu knjigu drži upravo jednostavno a šarmantno pisanje, lijepo pripovijedanje i poneke i malo dublje misli koje se vrijede i zapisati.

Nisam s Jackom učinila ništa loše u moralnom smislu… ali ipak se ne osjećam dobro jer zapravo jesam prešla crtu, ma kako ona tanana i nevidljiva bila. Jasno je osjećam smotanu oko nožnih zglobova, poput ribičkog najlona o koji se svakog trena mogu spotaknuti i ispasti lažljivica. Dopustila sam si da se previše približim. Bila je dovoljna boca jeftinog vina da mi oprez popusti, jedna posve slučajna primjedba da se raspem poput napuštene kule od pijeska kad navečer nadođe plima.

I da ponovim, lijepa poruka na samom kraju približava knjigu malo više životu i onoj ludoj sudbini kojoj se često nadamo. Mi, isto tako nepopravljivi romantičari.