Pročitali smo knjigu koju je napisala Glendy Vanderah, Gdje šuma susreće zvijezde. Našu recenziju knjige Gdje šuma susreće zvijezde pročitajte u članku.

Autor: Glendy Vanderah

Izdavač: Stilus knjiga d.o.o., 2019.

IG: @tonkicapalonkicacitalica
GRhttps://www.goodreads.com/user/show/21285672-tonkica

Dvadesetšestogodišnja Joanna Teale nakon što je izgubila majku od raka dojke te se i  sama izborila s istim, nastavlja sa svojim istraživanjem koje je započela na diplomskom studiju. Istraživanje ptičjeg staništa joj omogućava ne samo dovršavanje diplome već bijeg u prirodu, u njezinu tišinu i mir. Smještaj u vikendici na kraju puta pruža joj osamu, dok se ispred vrata ne pojavi bosonoga djevojčica koja tvrdi da nije s ove planete. Ursa, inteligentna (najvjerojatnije) devetogodišnjakinja poremetit će istraživačke i jednolične dane Joanne te povezati i susjeda Gabriela u svakodnevne intrige.
Recenzija knjige: Gdje šuma susreće zvijezde Jednostavno pisan roman s djevojčicom Ursom kao jednim od glavnih likova počinje skoro pa znanstveno fantastično. Na momente sam mislila da bi mogao ići čak i tim putem. No, ne, nema mjesta ničemu drugome osim tvrdokornog života i snalaženje u istom. Lik koji se podvuče pod kožu, uz djevojku i mladića sa svojim problemima stvaraju trio koji se kao takav lakše snalazi sa svakodnevnim nedaćama. Topla priča, kao savršena za ovo blagdansko vrijeme budi u čitatelju nadu jer prikazuje prijateljstvo, ljubav prema prirodi te pokazuje da je moguće biti svoj i kao takav biti voljen.

Priča ima svoj početak (za koji sam si sama stvarala sredinu i pogriješila), sredinu i kraj koji su svi redom smisleni. Likovi su lijepo i detaljno okrakterizirani te njihovi postupci odgovaraju njihovoj osobnosti. Simpatični i antipatični sporedni likovi prate svoje „zadaće“, s kojima se uz glavne likove sve jednostavno i jasno privede kraju. Roman koji vuče na čitanje, daje nam bol, snagu, ljubav, privrženost, tugu, sreću, sve skupa upakirano u romanu prvijencu. Ugodno sam iznenađena s tom informacijom i veselim se idućem uratku Glendy Vanderah. Do tada pronađite ovaj naslov i družite se s jednom posebnom, čarobnom djevojčicom.

„Ljudi misle da moraju nešto reći i od tog se nikad ne osjećam bolje.“ „Znam. Odlučio sam da jezik nije tako napredan koliko mi mislimo. I dalje smo čimpanze koje pokušavaju izraziti svoje misli roktanjem, dok većina onoga što želimo iskazati ostaje zaključano u našim mozgovima.“