Pročitali smo poznati znanstveno-fantastični distopijski roman Raya Bradburyja, Fahrenheit 451. Našu recenziju knjige Fahrenheit 451 pročitajte u članku.

Autor: Ray Bradbury

Izdavač: Pegaz Zagreb, 1997.

Facebook: Pročitala Dubravka Š.

Ray Douglas Bradbury (1920. – 2012.) bio je američki književnik i scenarist koji se okušao u različitim književnim žanrovima, uključujući fantasy, znanstvenu fantastiku i horor. Najpoznatiji je po kultnom distopijskom romanu Fahrenheit 451 prvi puta objavljenom 1953. godine te po zbirkama naučno fantastičnih i horor priča The Martian Chronicles (1950.), The Illustrated Man (1951.) i I Sing the Bodi Elecrtic (1969.). Za svoj književni rad Ray Bradbury primio je brojne nagrade, njemu u čast jedan krater na Mjesecu astronauti Apolla 15 godine 1972. nazvali su Dandelion Crater po njegovom romanu Dandelion Wine, a 1992. godine jedan novootkriveni asteroid nazvan je 9766 Bradbury. Svoju osobnu biblioteku Ray Bradbury ostavio je Waukegan Public Library.

Značenje naslova romana Fahrenheit 451 obično se tumači temperaturom od 451 stupnja fahrenheita (232,78 °C), jer na toj temperaturi počinje gorjeti papir. Radnja romana zbiva se u Sjedinjenim Američkim Državama, vrijeme iza 1960. godine, ali gotovo je zastrašujuće kako je Bradbury predvidio videozidove kojima samo danas okruženi i s kojih nas zasipavaju uglavnom reklame i beznačajne vijesti. Još je strašnije da se i dana današnjega javno spaljuju knjige npr. Harry Potter u Poljskoj, da se još uvijek rade popisi poželjne i nepoželjne literature pri čemu nije važna književna nego ideološka ili tome slična vrijednost. Godina je 2019.

Guy Montag vatrogasac je čiji zadatak nije gašenje vatre (kuće su nezapaljive) već paljenje knjiga koje su postale nepoćudne. Živi u ne baš sretnom braku s Mildred koja dane provodi gledajući serije i reklame te konzumirajući barbiturate koji je dodatno otupljuju. Guy ne postavlja previše pitanja u svezi svog posla iako ga zbunjuju tumačenja njegovog šefa, kapetana Beattyja, jer odakle to Beatty sve zna ako i sam nekad nije čitao knjige.

CITAT:

Nije do ovoga došlo odozgor, od vlade. Nije bilo nikakve naredbe, nikakve obznana, nikakve cenzure isprava, ne! Tehnologija, masovna eksploatacija i pritisak manjina polučili su cilj, bogu hvala! Danas, zahvaljujući njima, sve vrijeme možeš biti sretan, dopušteno ti je čitati stripove, dobre, stare vjerske knjige ili stručne časopise.

Sa školama koje su izbacivale sve više trkača, skakača, natjecatelja, šeprtlja, hvatača, grabljivaca, letača i plivača, umjesto istraživača, kritičara, znalaca i maštovitih stvaralaca, riječ „intelektualac“ postaja je, naravno, pogrdom, što je i zavrijedila. Uvijek se bojiš nepoznatoga.

Jednog dana Montag susreće Clarisse McClellan, djevojku čija se obitelj odbija podvrći diktaturi, koja uživa u stvarima koje su drugi jednostavno zaboravili te dok tijekom jedne intervencije ne pročita nekoliko stranica knjige koja ga zainteresira za književnost i otkrije mu snagu pisane riječi.

CITAT:

Čuo sam glasine: svijet umire od gladi, no mi se dobro hranimo. Je li istina da se svijet satire radeći, a mi se igramo? Je li to razlog zašto nas toliko mrze? Čuju se i glasine o mržnji s vremena na vrijeme, tijekom godina. Znaš li ti zašto? Ja ne znam. Možda nas knjige mogu malo izvući iz špilje. Možda bi nas one mogle spriječiti da činimo iste blesave, proklete pogreške. Ne čujem da oni idiotski gadovi u tvom salonu razgovaraju o tome. Bože, Millie, zar ne shvaćaš? Jedan sat dnevno, dva sata s ovim knjigama i možda…

Kako bi knjige mogle promijeniti svijet, pita se Montag te dobiva sljedeći odgovor:

CITAT:

Broj jedan je, kao što sam rekao, kvaliteta informacije. Broj dva: dokolica je da probavimo. A broj tri: pravo da se provedu akcije koje se temelje na onome što smo naučili iz uzajamnog djelovanja onoga netom spomenutog. A teško mi je i pomisliti da bi jedan starac i jedan ogorčeni vatrogasac mogli mnogo učiniti u ovako kasnoj fazi igre…

Montaga razotkrivaju, ali on uspijeva izbjeći potjeri i nailazi na grupu ljudi koja na svoj način čuva književnu baštinu.

CITAT:

Svatko mora ostaviti nešto iza sebe kada umre, rekao je moj djed. Dijete, knjigu, sliku, kuću, podignuti zid ili par napravljenih cipela. Ili zasađen vrt. Nešto što je tvoja ruka dodirnula na neki način tako da ti duša ima kamo otići kad umreš. Pa kad ljudi pogledaju to stablo, ili taj cvijet koji si posadio, ti si u njemu. Nije važno što radiš, rekao je, bitno je da i nešto što si dodirnuo, promijenio iz onog stanja u kojem je bilo prije no što si ga dotaknuo u nešto što nakon što odmakneš ruke nalikuje tebi. Razlika između čovjeka koji samo šiša tratinu i pravoga vrtlara jest u dodirivanju, kazao je. Onog šišača travnjaka gotovo da i nije bilo; vrtlar će pak ondje biti čitava života. (Ova zadnja usporedba šišača travnjaka i vrtlara zvuči vrlo japanski, u japanskom duhu suživota s prirodom, napomena: Dubravka Š.)

Prema romanu Fahrenheit 451 godine 1966. snimljen je istoimeni britanski film u režiji Francoisa Truffauta, jedini njegov film snimljen na engleskom jeziku. Velika glumačka zvijezda Julie Christie glumila je i Montagovu ženu Mildred (u filmu Linda) i djevojku Clarisse, dok je Oskar Werner glumio vatrogasca Montaga. Unatoč izvjesnom odmaku od romana, film je izvrstan.

Film je 1966. godine na Venecijanskom filmskom festivalu nominiram za Zlatnog lava, a 1967. godine za Hugo Award u kategoriji najboljih dramskih prezentacija.

Godine 2018. snimljena je nova verzija filma Fahrenheit 451 koja nije bila tako uspješna.

Godine 1984. na tržištu se pojavila i video igra Fahrenheit 451 temeljena na romanu.

Ovih dana na hrvatskom bi se tržištu trebalo pojaviti novo izdanje romana Fahrenheit 451, potražite staro ili novo izdanje, pročitajte, pogledajte film, tako da se jednog dana ne zapitate kako vam je promaklo (meni to još nije jasno), a ova knjiga definitivno ide na našu listu najboljih knjiga.