Pročitali smo roman Chanel Cleeton, Dogodine u Havani. Našu recenziju knjige Dogodine u Havani pročitajte u tekstu.

Autor: Chanel Cleeton

Izdavač: Sonatina Zagreb, 2019.

Facebook: Pročitala Dubravka Š.

Chanel Cleeton američka je književnica kubanskog porijekla, diplomirala je međunarodne odose na Richomondu, Američkom međunarodnom sveučilištu u Londonu, te magistrirala globalnu politiku na Lonskonskoj školi ekonomije i političkih znanosti. Dokotrat iz prava stekla je na Pravnom fakultetu Sveučilišta Južne Karoline. Prvi roman objavila je još 2014. godine, ali svjetsku slavu donio joj je roman Dogodine u Havani objavljen u veljači 2018. godine koji je slavna glumica Reese Witherspoon odabrala za svoj književni klub. U travnju 2019. objavila je roman When We Left Cuba, svojevrsni nastavak sage o izbjeglicama sa Kube.

Nova nakladnička kuća na hrvatskom tržištu predstavila se zanimljivim romanom povijesne fikcije Dogodine u Havani (drugi roman je triler Čuvaj se prošlosti). Iskreno, nisam ni sama znala što prema naslovu i sadržaju očekivati od ovog romana, ali uglavnom – ugodno iznenađenje, negdje na tragu ovog ljeta neizostavnog Japanskog ljubavnika Isabel Allende (Vuković&Runjić) iako ne jednake kvalitete.

Recenzija knjige: Dogodine u Havani

Roman kroz ljubavne priče Elis Perez 1958. i 1959. godine te njezine unuke Marisol Ferrero šezdeset godina kasnije opisuje završetak Kubanske revolucije i njezine posljedice viđene očima onih koji su bili prisiljeni napustiti Kubu te očima onih koji su iz raznih razloga ostali na Kubi.
Marisol Ferrero, slobodna novinarka i potomak bogate obitelje prebjegle sa Kube u Sjedinjene Američke Države, dolazi na otok ispuniti posljednju bakinu želju.

CITAT:

Živjeti u progonstvu znači biti lišen onoga što voliš najviše na svijetu – zraka koji udišeš i tal kojim koračaš. Oni se nalaze s druge strane zida – koji postoji, ali i ne postoji – nepromijenjeni usprkos vremenu i okolnostima, sačuvani u savršenoj uspomeni u zemlji snova. Moje Kube više nema, Kubu koju sam ti godinama darovala pomeli su vjetrovi revolucije.
Vrijeme je da otkriješ vlastitu.

U traženju pravog načina da ispuni posljednju bakinu želju Marisol Havanom i Kubom vodi Luis Rodriguez, unuk davne Elisine prijateljice Ane. Iako je bila vrlo bliska sa bakom, tek na Kubi Marisol otkriva dijelova bakina života o kojima ništa nije znala, ali saznaje i kako su u domovini preživljavali i kako nakon Castrove smrti preživljavaju oni koji je nisu napustili.

CITAT:

Otvorio sam oči svijetu oko sebe. Situacija je bila lakša dok je otac bio živ, dok se raežim brinuo za nas jer je bio visoki vojni činovnik. Primali smo određenu novčanu pomoć nakon njegove smrti, ali moj se svijet promijenio. Dijed i baka primili su nas k sebe, a maoji prijatelji više nisu bili djeca povlaštenih obitelji nego Kubanci koji su se mučili. Dok te vlada štiti zato što si jedan od njih, nije tako strašno, ali obični Kubanci žive u silno različitoj stvarnosti.

Jedan od likova u romanu iznosi mišljenje i zaključak koji bi se univerzalno mogao primijeniti na mnoge prošle revolucije.

CITAT:

Dok sam bio mlad i nepromišljen, vjerovao sam da je jedini način da porazimo Batistu taj da ga ubijemo, da mu silom otmemo zemlju i vladu. Ali sada?
Nevolja s revolucijom , s valom nasilja koji za sobom povlači, jest ta da je poput inenadne poplave – sve odnese i ništa ne izgleda kao nekoć. I misliš da je to dobro, zapravo si htio promjenu. Trebao si je. No odjednom imaš zemlju kojom moraš vladati, narod čije osnovne potrebe treba zadovoljiti. Moraš stabilizirati valutu, stvoriti pravni sustav i reformirati ustav. Mladići ne sanjaju o tim stvarima. Sanjaju o umiranju za svoju zemlju; sanjaju o časti u bitci. Nitko ne sanja o sjedenju za stolom i prepiranju oko rečenica……….U revoluciji koja nam je sada potrebna, boriti će se oni koji se prepiru oko riječi i rečenica, oko donošenja zakona i popuštanja ograničenja.

Nakon svega, Marisol tek na Kubi shvaća kako je njezina obitelj, unatoč čuvanju običaja i uspomena, ostala bez pravih korijena.

CITAT:

Postoji moderna Kuba bogate povijesti, kultura i iskustava koji se se razvijaju, a ja nisam dio toga. Ostišli smo i nismo se mogli vratiti i sada samo zapeli u mjestu u Sjedinjenim Državama. Vječito smo čekali, nadali se pitali, molili se da se jednog dana probudimao i vidimo naslov u novinama o Fidelovoj smrti, o tome da je vlada priznala kako je sve bila užasna pogreška, da će se stvari vratiti na staro. Kao prognanicima, ta nam je nada utisnuta u samu dušu, naučena od rođenja…
„Dogodine u Havani..“
Zdravica je to koju nikada nismo prestali izgovarati zato što se taj san nikako nije ostvario.

Najbolji dio romana je upravo iznošenje povijesnih činjenica o Kubanskoj revoluciji (1953. – 1959.), razloga koji su doveli do nasilnog svrgavanja režima predsjednika Batiste. Nije to suhoparno iznošenje povijesnih događaja, jer su činjenice vješto utkane u priču. No postoje i dijelovi romana koji su mi previše sladunjavi, koji ga na neki način kvare. Opisi ljubavi bake Elise još su korektni, ali Marisol uzdrhtala kao šiparica – citat „Palcem okrzne unutarnju stranu mojeg zapešća dok me pušta, na što zadrhtim“ – a tek su se predstavili jedno drugome, uh.

Mislim da će oni koji traže nešto više od zabave biti zadovoljni upravo opisima događaja tijekom zadnje godine Kubanske revolucije kao i životom ljudi koji su ostali na Kubi, ostali će htjeli – ne htjeli ponešto naučiti na lagan i zabavan način.

Čekamo prijevod romana When We Left Cuba.