Pročitali smo knjigu koju je napisala Delia Owens, Djevojka iz močvare. Našu recenziju knjige Djevojka iz močvare pročitajte u članku.

Autor: Delia Owens

Izdavač: Vorto Palabra, 2019.

IG: @tonkicapalonkicacitalica
GRhttps://www.goodreads.com/user/show/21285672-tonkica

Djevojka iz močvare, Catherine Danielle Clark, bolje znana kao Kya odrasta pedesetih godina prošlog stoljeća u močvarnom području okolice gradića Barkley Cove u predjelu Sjeverne Karoline. U obitelji je bila peto, najmlađe dijete. Živjeli su u kolibi, skučeno i povučeno. Otac alkoholičar, hladan i agresivan bio je razlog zašto je obitelj napustila majka pa onda i tri starije sestre, a na kraju i brat. Šestogodišnjakinja je ostala sama s ocem, dok na kraju nije i on otišao, a njoj su ostali galebovi i zelena prostranstva koja su je okruživala. Neobrazovana, odbačena, osamljena, tužna, ali baš zato i snažna, uspijeva živjeti dan za danom gdje joj poneki stanovnik obližnjeg grada bude jedina poveznica s vanjskim svijetom. Dječaci Tate i Chase, crnac Jumpin vlasnik benzinske crpke za brodice i njegova supruga i par slučajnih znatiželjnika. Što je bivala starija, močvara joj je bila sve pristupačnija, pecala je i svakodnevno istraživala njezine tajne.
Recenzija knjige: Djevojka iz močvare Ovaj roman je toliko odjeknuo u našem čitateljskom okruženju da sam morala provjeriti koja je tajna njegovog uspjeha. Osim što je knjiga dobila nagradu na Goodreads Choice Awards za najbolju povijesnu beletristiku, postala je i bestseler The New York Timesa. Glumica Reese Witherspoon odabrala je roman za svoj knjižni klub, ali i kao predložak za istoimenu ekranizaciju. Prvijenac 70-godišnje zoologinje je ispao nešto nevjerojatno. Ocjena na knjiškoj Goodreads stranici je 4.5 (od mogućih 5), gdje je glasalo (za sada) 494,940 čitatelja, što je također nevjerojatna brojka. Takvi podatci u meni stvore očekivanja, (jer kako i ne bi?!), a onda na kraju nekako ostanem hladna. Pitam se u kome je problem i u ovom slučaju. Pošto sam u velikoj manjini, odgovor je jasan.

Priča o ostavljenoj i usamljenoj djevojčici u močvari koja se brinula sama o sebi, (pokazalo se i više nego dobro – nikad bolesna bez obzira na situacije, elokventna, egzotično privlačna), povlači mnoga pitanja i sumnje koja ostaju bez pojašnjenja, a to onda vodi u nategnute i nerealne situacije. Dvije trećine knjige sam relativno brzo pročitala, jer stilski je lagano i čitljivo pisano. Njezino usamljeno odrastanje u vrlo posebnom okruženju rasteže se kroz više od polovice knjige, dok nas paralelni dio priče (smrt Chasea Andrewsa poznatog gradskog momka) drži u neizvjesnosti i tjera na čitanje. Odugovlačenje je doprinijelo mojoj sve većoj nezainteresiranosti te sam se u zadnjoj trećini tjerala čitati kako bih ipak dobila neki završetak. Glavni lik, kao i likovi koji su ju okruživali, nisu mi prirasli srcu; bili su vrlo plošni, jednostavni i u nekim segmentima pretjerani. Sretna sam zbog sporednih likova, koji su u sebi imali više emocije nego svi ostali skupa. Kako od njih ne očekujemo previše opširne detalje, tada su neke crtice njihovog ponašanja bile dovoljne za zavoljeti ih. Isto kao i samu močvaru. Toliko divno, detaljno i zanimljivo opisan cijeli taj svijet flore i faune me fascinirao kroz cijelu knjigu.

Završetak sam dobila i ostala zatečena s obzirom na pretjeranost, koja je svu realnost knjige potopila u močvari. Za prvijenac roman nije loš, stil ga vuče na površinu kao i opisi područja koje igra veliku ulogu u cijeloj priči. Likove i njihovu komunikaciju, odabir između realnog i pretjeranog bi trebalo iznivelirati i onda dobiti jedan tijek radnje koji prati početak, sredinu i kraj na istoj razini.