Pročitali smo novo Egmontovo izdanje kulte SF knjige Franka Herberta, Dina. Našu recenziju knjige Dina pročitajte u članku.

Autor: Frank Herbert

Izdavač: Egmont d.o.o. Zagreb, svibnj 2019.

Facebook: Pročitala Dubravka Š.

Frank Patrick Herbert (1920. – 1986.) bio je američki književnik znanstvene fantastike najpoznatiji po romanu Dina (1965.) te pet nastavaka tog djela – Mesija Dine, Djeca Dine, Božanski car Dine, Heretici Dine te Kapitol Dina. Osim književnim radom, Herbert se bavio i novinarstvom, fotografijom, uređivanjem knjiga, lektoriranjem, ekološkim konzultantstvom.
Ideju za roman Dina Herbert je dobio 1959. prilikom posjete Oregonskim dinama o kojima je trebao napisati članak, a na kojima su se vršilo eksperimentalno oživljavanje pustinje. Roman je već 1965. nagrađen s Nebula Award, godišnjom nagradom za najbolje SF romane objavljene u Sjedinjenim američkim državama, a 1966. s Hugo Award koja se dodjeljuje za najbolje SF romane objavljene u prethodnoj godini.
Prema romanu Dina 1984. godine snimljen je film u režiji Davida Lyncha, a 2002. mini serija u režiji Johna Harrisona. U tijeku je snimanje nove verzije filma čija se premijera očekuje 2020. godine.

Moram priznati da nisam fan SF žanra, ali novo hrvatsko izdanje Dine zaintrigiralo me sa s obzirom na to da se ipak radi o klasiku tog žanra pa da vidimo o čemu se tu radi.

Roman se sastoji od tri velika poglavlja – Dina, Muad’Dib i Prorok. U dalekoj budućnosti na planetu Caladanu tijeku pripreme za preseljenje vojvode Leta s obitelji i podanicima na planet Arrakis temeljem naloga Cara Padišaha Shadama IV. kako bi kuća Atreida preuzela upravljanje planetom na kojem se nalaze zalihe začina melange. Začin je vrlo rijedak i dragocjen jer omogućuje od produljenja životnog vijeka do međuzvjezdanih putovanja. Do dolaska Atreida planetom je 80 godina upravljala kuća Harkonnen i nerado prepustila vlast Atreidima. I tu počinje zaplet, jer Harkonneni žele vratiti vlast nad Arrakisom, ubijaju vojvodu Leta, a njegova službena priležnica gospa Jessica i petnaestgodišnji sin Paul nestaju u pustinjskoj oluji. Arrakis nastanjuju i Slobodnjaci koji rade na prikupljanju melangea, ali imaju i svoje viđenje budućnosti planeta te, prema svojim vjerovanjima, očekuju dolazak Proroka. Planet nastanjuju i divovski pješčani crvi koji nisu zanemarivi za radnju romana.

Nakon početne borbe s pojmovima shvatila sam kako roman mogu čitati kao što sam npr. čitala povijesne romane – dvorske spletke, tajanstveno porijeklo itd. Frank Herbert vrlo je vješto pomiješao mnogo toga te napisao zanimljiv roman. Neke riječi očito je izmislio, ali mnoge je preuzeo iz različitih jezika i dao im novo, nešto drugačije značenje. Npr. riječ melange jednostavno znači mješavina, riječ mahdi znači gospodar, dok riječ prana znači životnu energiju, ali Herbert je u romanu „obogatio“ značenje tih i drugih postojećih riječi. Mnogo toga književnik je preuzeo iz različitih religija pa mi je i to bilo zabavno pratiti.

Ipak osnovne teme romana su univerzalne – vječiti sukobi oko rijetkih i dragocjenih elemenata, kolonizacija, ekološki problemi, ljudski intelektualni potencijali, mogućnosti preživljavanja i prilagođavanje teškim i opasnim uvjetnima i druge.

CITAT O TEMELJIMA SVIJETA

„Dobro upamti ovo, momče: svijet počiva na četiri oslonca…“ (podigne četiri čvornata prsta) „na učenju mudrog, na pravednosti velikog, na molitvama neporočnoga i na vrlini hrabroga. Ali sve to ne vrijedi ništa…“(stisne prste u paku) „… bez vladara koji poznaje vještinu vladanja. Neka ti ovo bude glavna pouka.“

CITATI O RATOVANJU:

„Ako znaš gdje se nalazi zamka – već si načinio prvi korak u njezinom izbjegavanju.“

„Čitava teorija ratovanja predstavlja proračunat rizik“, reče vojvoda, „ali kad taj rizik uključi i vašu obitelj, onda proračun postaje potisnut … drugim stvarima.“

„Ljudi su prava snaga svake Velike Kuće, pomisli Paul, prisjetivši se istog trena Hawatovih riječi: Tužno je rastati se s ljudima; mjesto je samo mjesto.“

U romanu se koristi i riječ „džihad“ koja je bila malo poznata do unazad dvadesetak godina. Riječ izvorno označava vjersku dužnost muslimana, borbu protiv zla i borbu za ostvarenje dobra, koja ne mora biti nužno fizička.

Za jedan SF roman neobično mi je postojanje cara i plemstva, naoružanje noževima i mačevima (nije li to nespretno), dugačke dvorske toalete, borba s gladijatorima u areni u suprotnosti s visoko razvijenom tehnikom koja omogućuje međuzvjezdana putovanja. A tek čuvanje dragocjene sirovine za izradu filmske vrpce 😊. Književnik je ipak pazio da ne pretjera u opisima tehnike, jer se moglo dogoditi da previše detaljan opis bude u današnje vrijeme već davna prošlost. Jules Verne ipak je jedan jedini.

U romanu Dina ima lijepih opisa pustinjskog krajolika ali pažnju mi je privukao ovaj:

„Iznad obzora, s njihove desne strane, ukazao se drugi mjesec, crven od naslaga prašine, ocrtavši svojim sjajem rep koji se vukao za olujom poput neke vrpce.“

Naime, planet Arrakis ima dva mjeseca, a mene je njihov opis asocirao na trilogiju Harukija Murakamija 1Q84 gdje se u paralelnom svijetu također pojavljuju dva mjeseca. Pitam se da li je Murakami inspiraciju za svoje mjesece pronašao u Dini ili možda postoje još ranija djela u kojima se pojavljuju dva mjeseca.

Ekranizacije romana nisam (još) gledala, ne mile mi se crvi, ali pogledala sam trailer filma iz 1984. godine koji je okupio impresivnu glumačku ekipu. Scenografija je pretamna za planet koji prži Sunce iako se dobar dio radnje odvija noću, u pećinama i zatvorenim prostorijama. Osim toga, čini mi se da je glumac Kyle MacLachlan bio malo prestar za ulogu petnaestogodišnjeg Paula. Očekujemo 2020. i novu verziju Dine.