Pročitali smo knjigu koju je napisala Sofia Lundberg, Crveni adresar . Našu recenziju knjige Crveni adresar pročitajte u članku.

Autor: Sofia Lundberg

Izdavač: Mozaik knjiga d.o.o., 2019.

IG: @tonkicapalonkicacitalica
GRhttps://www.goodreads.com/user/show/21285672-tonkica

Doris, starica od svojih skoro stotinu godina u životu više nema nikoga osim svoje nećakinje koja živi na drugom kraju svijeta. Prihvaćajući svoje godine odlučila je svoju ostavštinu, priču svoga života, ostaviti baš njoj – Jenny. Zapisivanje bitnih osoba koje su je okruživale ali i povezanih događaja, krenulo je za Dorisin deseti rođendan kada je od oca dobila divan kožni crveni adresar. Dvadesete godine dvadesetog stoljeća bile su teške godine, kao i ostatak njezina života. No, ona je još tu; kao i njezin adresar pun ljubavi, prijateljstva, hrabrosti, rastanaka, sreće, tuge i tajni koje želi podijeliti s Jenny i svima nama.
Recenzija knjige: Crveni adresar Ova crvena knjiga je jedna lijepo pisana priča o životu. Način na koji je spisateljica odlučila ispričati Dorisina sjećanja, uz pomoć adresara s imenima, je meni bilo lijepo osvježenje koje je bilo samo plus na sveukupnu ideju. Upoznajemo sada tvrdoglavu staricu Doris, punu života od svog rođenja. Doris je naučila biti odlučna i brinuti se o sebi od malih nogu, nikada ne odustati i uvijek gledati naprijed. Upoznajemo i njezinu jedinu rodbinu Jenny, kao i sve bitne osobe tijekom njezina odrastanja. Toliko je toplih, tužnih, sretnih, nevjerojatnih sudbina u devet desetljeća njezina života a ja sam rado upoznavala svih redom. Kako je ona učila od svih odnosa, podsjeća i nas na puno toga. „Gospođa me naučila da čovjek može poprimiti najrazličitije pojavne oblike. Da ono što je očekivano ne mora uvijek biti i ispravno, da ima mnogo putova na tom putovanju koje za sve nas završava jednako. Smrću. Da dolazimo na mnoga raskrižja koja traže teške odluke, ali da je put poslije toga opet ravan. I da krivine ne moraju uvijek biti opasne.“

Topla priča koja mi je u ovo doba blagdana odgovarala i više nego sam mislila, divan je poklon i za ispod bora. Lijepo upakirana tematika izmamit će u svima emocije jer ovdje se radi o „običnim“ osobama i „običnim“ životima. Podsjetit će vas na bitne stvari, „male“ stvari koje nas čine sretnima i koje nas guraju dalje, bez obzira što mislimo da dalje više ne možemo. „- Želim ti dovoljno svega – šapnula mi je na uho. – Dovoljno sunca koje će donijeti svjetlost tvojim danima, dovoljno kiše, da znaš cijeniti sunce, dovoljno sreće koja će ti osnažiti dušu, dovoljno boli da možeš uživati u u malim životnim radostima, i dovoljno susreta da možeš bolje preboljeti rastanke.“

Pomoći će vam da na život gledate kao na putovanje s ravnim ali i neravnim putevima te da je baš to krivudanje ljepota. Tako rastemo i cijenimo i volimo više i jače. „Najveća je sloboda kad možeš nekomu reći što misliš i zauzvrat dobiješ ljubav, pa i onda ako ona nije u skladu s „normalnim“.“

„Pozabavi se svojim unutarnjim životom. Na kraju se samo to računa. Nikad nećeš biti ništa više od onoga što si u duši.“