Recenzija knjige: Ciganin, ali najljepši

Recenzija knjige: Ciganin, ali najljepši

Pročitali smo knjigu koju je napisao Kristian Novak, Ciganin, ali najljepši. Našu recenziju knjige Ciganin, ali najljepši pročitajte u članku.

Autor: Kristian Novak
Izdavač: Naklada OceanMore d.o.o., 2016.

IG: @what.the.muggle

„Samo su dva iskonska straha, jesi znala to? Rodiš se sa strahom od glasnih zvukova i strahom od padanja. Ozbiljno, imaš na internetu. Ostalih stotinu fobija naučiš od bližnjih. Neke te čuvaju od opasnosti, da. Ali većina je tu samo da zbija šale s našim životima.“

S nekim knjigama je tako. Od prve stranice znamo da se sprema nešto što ne smijemo propustiti. Uvuku nas u svoj svijet i ne puštaju, a bez upotrebe ikakve sile. To je ta posebna moć koju imaju riječi kada se njima služe iznimni pisci.

Recenzija knjige: Ciganin, ali najljepši
Ovim gore riječima započinje Ciganin, ali najljepši, danas već kultni roman našeg mladog i nevjerojatno nadarenog, pametnog pisca Kristiana Novaka. Intrigantno djelo u svojoj slojevitosti i kompleksnosti, izuzetno dobro napisano, fabularno vješto vođeno, a problemski i tematski važno.

„A o čemu se radi?“

Ne baš omiljeno pitanje, no tko mi je i kriv kad uobičajeno uslijedi nakon mog uplitanja u čitalačku aktivnost bližnjih… i daljnjih ljudi. Jer, o čemu se ovdje zapravo radi? Teško je to reći.

Ovo je roman koji se može promatrati iz toliko mnogo perspektiva. Na prvi pogled najviše dominira ona jezična, što je i razumljivo jer jezik i stil pisanja čine onaj prvi sloj koji dotičemo u susretu s bilo kojim djelom. I kritičari kao jednu od najzapaženijih kvaliteta Ciganina ističu upravo jezičnu obradu. Novak nam daje slojevit opis jednog međimurskog sela, izbjegličkih logora, suvremenih tema, koristeći urbani sleg i lokalni dijelekt. Ono što također odmah primijetimo i što itekako pridonosi napetosti cijele priče pripovjedni su glasovi u romanu koji služe da bi ispričali događaje iz različitih perspektiva. Točnije, njih četiri.

Roman dakle teče u četiri pripovijedne linije od kojih je svaka zapravo ispovijest u prvom licu. Prvu priču pripovijeda Milena, četrdesetogodišnjakinja koja se nakon niza neuspjeha vraća u rodno međimursko selo, u međimursku zabit koja samo naglašava njezin osobni poraz. Drugu priču priča Kurd Nuzat koji u izbjegličkom valu pokušava iz Mosula doći u Francusku. U trećoj priči pratimo policajca Plančića koji je iz Zagreba poslan u Međimurje jer, dogodio se zločin. A četvrta je priča Sandijeva koji se kao mladi, dvadesetogodišnji pripadnik romske zajednice pokušava riješiti takve obilježenosti, siromaštva, retardirane majke i društva kojem ne pripada.

Recenzija knjige: Ciganin, ali najljepši
Sve započinje ljubavnom pričom dvoje ljudi, Milene i Sandija, koji se ni pod kojim uvjetima ne bi smjeli voljeti: on je Rom, a ona Hrvatica, on je mlad i ljepuškast, a ona dvostruko starija od njega. No ipak, ljubav se dogodi i na tjelesnom i na emocionalnom planu, ali je od početka praćena strahom i oprezom, jer selo takvu ljubav niti podržava niti oprašta. Uz ljubavnu dramu moramo upisati i kvačicu u kućicu pokraj „kriminalističkog romana“ jer se negdje po sredini knjige događa zločin i u toj je priči potrebno pronaći krivce. Ujedno je zločin i pomoć nama čitateljima da saznamo kako se životi, svi od reda tragični životi ovih različitih ljudi, isprepliću i ostaju zauvijek povezani. Tako je ovo i psihološki bolno realna priča svakog pojedinog pripovjedača (i još nekih sporednih likova). Sva su četiri pripovjedača nepouzdana, s cijelim rasponom (uglavnom loših) emocija, s unutarnjim i vanjskim sukobima, sa strahovima i patnjama, a zabilježena na transkriptima jedne policjske istrage.

Ali takav je i život. Svi su oni obični ljudi s pokušajima i pogreškama, s teretom i patnjom, sa strahovima i nadama. Pogotovo strahovima.

Strah u ovom romanu zauzima posebno mjesto. Čak određuje i podjelu knjige po poglavljima, od čijih sedam naslova, šest ima naziv jednog straha: strah od poznatog, strah od vlastitog odraza, strah od paraliziranosti, strah od rupa, strah od izbora, strah od simetrije. Strah vlada i životima svih likova; pojavljuje se kao jedina konstantna emocija. Strah koji, iako ga gledamo sa sigurne udaljenosti, dopire i do nas i stvara u nama nekakav unutarnji nemir koji ne nestaje ni nakon što zatvorimo knjigu. Ali u tome i je snaga velikih djela – ne ostavljaju nas na miru i ostaju u nama dugo nakon čitanja. No nemojte misliti da će vas knjiga ostaviti samo u strahu i nelagodi. Neće. Pojavit će se i olakšanje zbog spoznaje o tome kakve obrasce ponašanja i ustaljene načine razmišljanja moramo mijenjati. Jer, što:

“Nije mene ubola ni riječ ‘Cigan’, ni riječ ‘najljepši’. Ova između, ova prokleta, ‘ali’. To je uljez, to je zla riječ. Ne smije joj biti mjesto u rečenicama o ljudima. Ako si s krive strane te riječi, ona te zauvijek dijeli od dobrih slika…”

Uz ovaj naslov potražite i ostale koji su dospjeli među naše NAJBOLJE KNJIGE.

Ocjena: 10/10

Similar Posts