Pročitali smo knjigu R. J. Palacio, Auggie & ja: tri čudesne priče. Našu recenziju knjige Auggie & ja: tri čudesne priče pročitajte u članku.

Autor: R. J. Palacio

Izdavač: Fokus Komunikacije d.o.o., 2017.

IG: @tonkicapalonkicacitalica
GRhttps://www.goodreads.com/user/show/21285672-tonkica

Ne, ovo nije nastavak knjige Čudo. Kako je spisateljica rekla, Čudo neće nikada dobiti nastavak. Ovdje je Auggie sporedan lik, ali ujedno i  poveznica između tri kratke priče ispričane iz perspektive Juliana, Christophera i Charlotte. Tri različita narativa dat će nam osobni uvid svakog od pojedinca i na taj način pokušati omogućiti razumijevanje i prema ne toliko dragim nam likovima. Naravno da nema smisla tražiti opravdanje za ružno ponašanje, ali svi dobro znamo da su najveći nasilnici oni koji u biti trebaju pomoć. Ova knjiga je za one kojima je potrebno još priča iz škole Beecher. Ovo je „nastavak“ u kojem se i dalje istražuje kompleksnost prijateljstva, odanosti, sousjećanja i iznad svega magičan učinak ljubaznosti.

Čudo/Wonder je stvarno pravo čudo! Toliko topla, a ujedno i toliko strašna priča koja te tjera na razmišljanje i promišljanje o svojem ponašanju, o svojem životu. Prije tri godine sam ju pročitala, a i dalje imam vrlo bistro sjećanje na nju. Knjiga koja te razoruža, rasplače, nasmije i na koncu promijeni. Od onda čvrsto tvrdim da bi ju trebali uvrstiti kao obveznu lektiru za peti razred osnovne škole. Djeca trebaju i moraju vježbati toleranciju, različitost, prihvaćanje, uz osnove kulture, a svakako bi se svega toga i odrasli trebali podsjetiti! Sve kreće od obitelji jer kako znamo djeca ne uče čitanjem, već gledanjem iz priloženog, najčešće obiteljskog primjera.

Recenzija knjige: Auggie & ja: tri čudesne priče

Knjiga je polučila veliki uspjeh, postala je megahit i dobila svoju ekranizaciju. Divan film Wonder (2017)  s preslatkim dječakom (Jacob Tremblay) uspio je uz ostalu glumačku postavu (Julija Roberts, Owen Wilson ) prenijeti suštinu cijele priče. Kino je u mom gradu organiziralo prikazivanje filma za razrede osnovne škole. Moja mama je učiteljica te je između ostalih i njezin razred imao u planu otići na predstavu. Prije bilo kakvih vanjskih aktivnosti, djeca moraju od kuće donijeti potpisano odobrenje roditelja da se slažu i dopuštaju svom djetetu izlazak iz škole. Osobno mi se ideja jako svidjela jer smatram da se stvarno ima što naučiti kako iz knjige, tako i iz filma. Ono što me ostavilo u šoku je bila reakcija jedne mame koja je odbila pustiti svoje dijete na projekciju. Razlog je bio taj da ne želi da njezino dijete gleda film s deformiranim i bolesnim djetetom, kako kasnije ne bi imalo problema s mogućim noćnim morama i strahovima, nakon te odgledane grozote.

U prvoj od tri kratke priče ova me mama podsjetila na Juliana i njegovu mamu. Zašto i kako djeca postanu mrzitelji različitosti? Zašto djeca prolaze nekažnjeno za svoja nedjela? Zašto roditelji stoje uz takvu djecu, braneći ih? U Julianovoj priči doznajemo kako je to bilo u njihovom slučaju. Čitajte, razmislite, pokušajte doći do ispravnih odluka i smjernica. Na mladima svijet ostaje pa bi trebali u tom pravcu postupati. Obitelj je stup društva dok ga prijatelji nadopunjuju. Njih biramo sami i cilj bi trebao biti da budemo najbolji mogući prijatelji.

U drugoj i trećoj priči kroz oči dječaka Christophera i djevojčice Charlotte lijepo je prikazana ideja prijateljstva. Ono što želimo dobiti i ono što pružamo mora biti u korelaciji. Prijateljska ljubav je dvosmjerna. Djeca moraju naučiti biti dobri prijatelji jer oni su oslonac izvan obitelji, još od vrtićkih dana. Trebaju učiti i o razočarenju jer često mislimo da će netko napraviti za nas ono što bismo mi napravili za njih. Život se gradi od malih nogu. Ljubav, tolerancija, prihvaćanje, iskrenost, ljubaznost, protiv neprihvaćanja, mržnje, netolerancije, nasilništva, u suštini predstavlja život. Mi „samo“ moramo uspostaviti balans. Poučno, realno, emotivno i lijepo štivo. Ova bi zbirka trebala biti (uz obvezno Čudo) izborna lektira. Jer: „Uvijek je hrabro biti ljubazan…“